Legislator Case Law & Legislation
Rev-682/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows partial revision to increase damages based on unequal fault ratio.

Case Number Rev-682/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a lower court's partial dismissal of a tort claim. While the lower courts incorrectly applied the law by assigning equal 50% fault to both parties, the Supreme Court found the defendant's violent reaction disproportionate to the plaintiff's provocation. Consequently, the court ruled that the defendant bears greater responsibility and ordered an additional payment to adjust the damages to reflect the true 73.5% liability of the plaintiff.

Legislator headnote

AI generated

ZOO čl. 192. st. 1.; ZPP čl. 385. st. 1. toč. 1.-3.; ZPP čl. 386.; ZPP čl. 395. st. 1.: When parties to a tort dispute are partially at fault, the court must determine the specific degree of responsibility for each party based on the circumstances; if the lower court incorrectly applies the law by assigning equal fault where one party's conduct was less severe than the other's, the Supreme Court may revise the judgment to correct the proportion of liability and damages.

Keywords

AI generated
tort liability partial fault comparative negligence proportionate damages Supreme Court revision disproportionate reaction ZOO Article 192

Cited Legislation

AI generated
ZOO čl. 192. st. 1.
ZPP čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3.
ZPP čl. 386.
ZPP čl. 395. st. 1.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-682/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika B. S. iz P., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 26. veljače 1998. godine broj Gž-320/97 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici od 21. ožujka 1997. godine broj P-42/96, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Koprivnici od 26. veljače 1998. godine broj Gž-320/97, kao i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 21. ožujka 1997. godine broj P-42/96 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 5.980,75 kn, te sudi:

Tuženik B.S. iz P. dužan je isplatiti tužitelju V.K. iz S., pored pravomoćno dosuđenog iznosa štete od 12.725,00 kn još daljnji iznos od 5.980,75 kn (sveukupno 18.705,75 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. ožujka 1997. godine do isplate i naknaditi mu troškove revizije u iznosu od 533,75 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 12.725,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.673,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija, a ujedno se odbija i prijedlog tužitelja da ga se oslobodi obveze plaćanja sudskih pristojbi.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao i žalba tužitelja u cijelosti i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem (i odbijajućem) dijelu u odnosu na glavno potraživanje, a po žalbi tuženika je ukinuta presuda u odnosu na odluku o parničnim troškovima kao i odluku o oslobađanju obveze plaćanja sudskih pristojbi i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz svih razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) i predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužitelja je osnovana.

U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Tužitelj u reviziji prigovara samo utvrđenoj odgovornosti za nastalu štetu u omjeru 50%:50%. Priznaje svoju odgovornost u omjeru od 26,50% i zahtjeva da mu se od ukupno utvrđene štete u iznosu od 25.450,00 kn dosudi još razlika koja odgovara omjeru odgovornosti tuženika.

Niži sudovi su odlučujući o prigovoru podijeljene odgovornosti u smislu odredbe čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO) pogrešno primijenili materijalno pravo ocijenivši da je tužitelj time što je vrijeđao konobarice u ugostiteljskom objektu tuženika i pritom razbio pivsku bocu, jednako doprinio nastaloj šteti kao i tuženik, koji ga je zbog toga izveo iz objekta, udario ga šakom u predjelu lijeve strane lica i tako mu slomio donju čeljust s lijeve strane s pomakom ulomaka, što po naravi čini tešku tjelesnu ozljedu.

Prema tome, tužitelj i tuženik trebaju snositi posljedice svojih postupaka. No, njihova odgovornost za nastalu štetu nije podjednaka.

Uzimajući u obzir utvrđene okolnosti, koje su prethodile ozljeđivanju tužitelja, tj. da je on izazvao tuženika vrijeđanjem konobarica i razbijanjem pivske boce u njegovom ugostiteljskom objektu, ovaj sud ocjenjuje da reakcija tuženika nije bila primjerena, kad je ne samo što je izveo tužitelja iz lokala, već ga je i udario tako snažno da ga je teško tjelesno povrijedio. Stoga je odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju veća od odgovornosti samog tužitelja, koji je svojim ponašanjem pridonio da mu šteta nastane.

Odgovornost tužitelja nije veća od 26,50% koliko je sam priznao, pa ima pravo, u smislu odredbe čl. 192. st. 1. ZOO, na razmjerno smanjenu naknadu, tj. u omjeru od 73,50% od ukupno utvrđene štete.

Kako ukupna šteta iznosi 25.450,00 kn, a od toga je dosuđeno 50%, odnosno iznos od 12.725,00 kn, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i pravilnom primjenom materijalnog prava dosuditi još razliku od 5.980,75 kn, kao i zatraženi trošak revizije u iznosu od 533,75 kn. Iz ovih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 25. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.