Rev-613/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 613/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužiteljice P. Š. iz Slovenije, P.c., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., protiv tuženika J. o. d.d S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva „G.&partneri“ u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-164/09 od 29. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-1026/06 od 27. veljače 2009., 10. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-1026/06 od 27. veljače 2009. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade materijalne i nematerijalne štete ukupno iznos od 13.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je za više traženih 2.437,50 kn tužbeni zahtjev odbijen. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 7.087,47 kn. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-164/09 od 29. listopada 2009. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu preko iznosa od 10.815,00 kn do 13.937,50 kn te u odluci o troškovima postupka. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka te tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i drugostupanjska presuda u osporenom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice odbije ili da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U tako podnesenoj reviziji prema st. 3. istog članka propisano je da stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju, revident prigovara primjeni materijalno prava na utvrđene činjenice, jer smatra da dosuđeni iznosi s naslova pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti znatno odskaču od kriterija sudske prakse, a pogotovo od Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih na sjednici održanoj 29. studenog 2002. zbog čega da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima. Pri tome se tuženik poziva na odluku ovog suda poslovni broj Rev- nja 2005. te odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5913/04 od 720/03 od 5. siječ

20. travnja 2006. u kojima je dosuđena naknada bitno niža od naknade dosuđene u ovom postupku. Osim toga, revident osporava i odluku o trošku pri čemu ističe da su sudovi pogrešno ocijenili uspjeh stranka u postupku i pogrešno primijenili materijalno pravo. Slijedom navedenih tvrdnji tuženika, tuženik je u reviziji postavio pitanje:

„Zbog čega su uopće doneseni Orijentacijski kriteriji?“

Navedeno pitanje po svom sadržaju nije pravno pitanje, pa zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Glede odluke o trošku tuženik u reviziji nije određeno naveo ni jedno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP zbog kojeg podnosi reviziju. Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Već zbog navedenog predmetna revizija ne sadrži ono što je na temelju odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revident bio dužan navesti za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, slijedom čega je ista nedopuštena.

Stoga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. srpnja 2012.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.