Pž-2741/2009-4 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

55. Pž-2741/09-4

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Kameliji Parać, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz O., P. J.. L. 3, protiv tuženika H. D. S., Z., B. , radi zlouporabe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i utvrđenja te naknade štete u iznosu od 15,000.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-63/08-8 od 1. travnja 2009., 3. veljače 2014.

r i j e š i o j e

Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-63/08-8 od 1. travnja 2009. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-63/08-8 od 1. travnja 2009. taj sud se u točki I. izreke proglasio nenadležnim i odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

„1. Utvrđuje se nezakonitost cjenika tuženika prema kojem cjeniku tuženik naplaćuje prava autora jer je cjenik određen suprotno odredbama ZOO, ZAPSP-a i Ustava RH.

2. Poništava se nezakoniti cjenik kao ništav te od dana donošenja isti nije niti postojao.

3. Utvrđuje se obveza donošenja zakonitog cjenika koji će biti usklađen s ZOO, ZAPSP-a i Ustavom RH u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pod prijetnjom gašenja poslovanja tuženika.“

U točki II. izreke tog rješenja prvostupanjski sud se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje po tužbenom zahtjevu u dijelu pod točkom 4. tužbe koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti štetu tužitelju radi nemogućnosti početka obavljanja djelatnosti uslijed pravne nesigurnosti tužitelja prouzročene nezakonitim cjenikom tuženika i to pravne nesigurnosti tužitelja prouzročene nezakonitim cjenikom tuženika i to pravne nesigurnosti početka obavljanja djelatnosti kabelske televizije – kabelske distribucije i ugostiteljske djelatnosti koja se šteta određuje u paušalnom iznosu od 15.000.000,00 kn + zakonske zatezne kamate i trošak postupka pred sudom od dana podnošenja tužbenog zahatjeva do isplate i u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove sudske odluke pod prijetnjom ovrhe, s tim da 14.800.000,00 kn bude uplaćeno direktno u proračun RH za siromašne autore i druge potrebe Republike Hrvatske osim dijela tužitelju nastalih troškova koje ne mogu biti veći od 200.000,00 kn i koji će se uplatiti tužitelju.“

dok je u točki III. izreke odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja iz točke II. izreke predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

U obrazloženju sud u bitnome navodi da je odluku iz točke I. izreke navedenog rješenja utemeljio na odredbama čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 162. i 164. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, budući da odlučivanje o nezakonitosti i ništavosti cjenika – pravilnika Hrvatskog društva skladatelja ne spada u sudsku nadležnost. Glede odluka iz točaka II. i III. izreke navedenog rješenja sud se pozvao na odredbe čl. 17. st. 1. i čl. 21. st. 1. Zakona o parničnom postupku i čl. 2.a st. 2. t. XXI. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 85/08; dalje: ZPSS) u bitnome navodeći da se u pogledu tužbenog zahtjeva radi naknade štete radi nemogućnosti početka obavljanja djelatnosti uslijed pravne nesigurnosti ne radi o sporu za koji je propisana nadležnost trgovačkih sudova (čl. 34.b Zakona o parničnom postupku).

Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i odredi drugo prvostupanjsko vijeće, odnosno da predmet prebaci Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ono nepravilno i nezakonito.

Ocjena je ovog suda da u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, kao ni u pobijanom rješenju, nisu počinjene naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je ono razumljivo, jasno i ne proturiječi samome sebi. Prema tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upućuje navodima svoje žalbe. Tužitelj nadalje navodi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što tužitelju nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Međutim, tužitelj ne konkretizira, odnosno pobliže ne obrazlaže kojim bi to nezakonitim radnjama prvostupanjski sud onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom, stoga ovaj sud ocijenjuje kako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

Iz ispravljene, odnosno dopunjene tužbe podnesene sudu 27. ožujka 2009. proizlazi da tužitelj od prvostupanjskog suda traži pravnu zaštitu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Utvrđuje se nezakonitost cjenika tuženika (...).

2. Poništava se nezakoniti cjenik kao ništav (...).

3. Utvrđuje se obveza donošenja zakonitog cjenika (...).

4. Nalaže se tuženiku isplatiti štetu tužitelju radi nemogućnosti početka obavljanja djelatnosti uslijed pravne nesigurnosti tužitelja prouzročene nezakonitim cjenikom tuženika i to pravne nesigurnosti početka obavljanja djelatnosti kableske televizije – kabelske distribucije i ugostiteljske djelatnosti (...). "

Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se cjenik iz tužbenog zahtjeva odnosi na cjenik tuženika kao udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih prava koji je predviđen u odredbi čl. 162. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03; dalje: ZAPSP). U navedenoj odredbi je propisano da ako naknada za korištenje predmeta zaštite autorskih i srodnih prava nije određena sukladno stavka 1. tog članka (ako ona nije utvrđena ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite, odnosno njihove udruge ili komore), naknada se plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Postupak utvrđivanja cjenika uređen je odredbama čl. 162. st. 3. - 7. ZAPSP-a te je u stavku 8. tog članka propisano da se cjenik objavljuje u glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Ovlast tuženika za donošenje takvog cjenika proizlazi iz činjenice da tuženik kao udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih prava ima odobrenje za obavljanje takve djelatnosti od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (dalje: DZIV) u smislu čl. 158. ZAPSP-a. U vrijeme podnošenja tužbe, Cjenik tuženika o naknadama za korištenje predmeta zaštite autorskih prava (dalje: Cjenik) bio je sastavni dio Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala („Narodne novine“ broj 80/92, 72/93, 29/95 i 50/95) i Pravilnika o izmjenama i dopunama tog Pravilnika („Narodne novine“ broj 1/97 i 75/97; Hrvatski glasnik intelektualnog vlasništva broj 1/07 i 11/07).

Prema tome, Cjenik u pogledu kojeg tužitelj traži utvrđenje nezakonitosti, odnosno njegovo poništenje, tuženik je kao osoba ovlaštena od državnog tijela (DZIV-a) donio na temelju zakonskih ovlasti te je objavljen u javnim glasilima sukladno čl. 162. st. 8. ZAPSP-a. Sadržajno, navedenim Cjenikom su općenito određene naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite (čl. 162. st. 2. ZAPSP-a), a takvu naknadu su obvezni platiti svi neovlašteni (oni koji nemaju odobrenje, odnosno valjano sklopljeni ugovor s tuženikom) korisnici predmeta zaštite autorskih prava (čl. 161. st. 1. i 2. ZAPSP-a). Prema tome, iz navedenog slijedi zaključak da se navedeni Cjenik odnosi na neodređen i neizvjestan broj slučajeva i djeluje generalno, dakle prema svim potencijalnim neovlaštenim korisnicima predmeta zaštite autorskih prava.

Uzevši u obzir sve navedeno, dakle: 1) kriterij nadležnosti za donošenje takvog akta (zakonsko ovlaštenje od državnog tijela - DZIV-a) te 2) njegova obilježja apstraktnosti i generalnosti, ocjena je ovog suda da se radi o općem aktu iz čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10 i 143/12; dalje: ZUS) u kojem je propisano da je predmet upravnog spora i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu (u daljnjem tekstu; opći akt). O zakonitosti navedenih općih akata nadležan je odlučivati Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 12. st. 3. ZUS-a), a koji je dio sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da za odlučivanje o zakonitosti Cjenika tuženika nije nadležan sud (sudbena vlast), pa se pogrešnom primjenom čl. 16. st. 2. ZPP-a u točki I. izreke pobijanog rješenja oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje o točkama 1., 2. i 3. tužbenog zahtjeva i u tom dijelu odbacio tužbu.

Nadalje, odluke iz točaka II. i III. izreke pobijanog rješenja kojima se prvostupanjski sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po točki 4. tužbenog zahtjeva i odlučio u tom dijelu ustupiti predmet Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, donijeta je pogrešnom primjenom čl. 34.b ZPP-a u vezi s čl. 17. st. 1. i čl. 21. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj točkom 4. tužbenog zahtjeva iz predmetne tužbe zahtjeva od tuženika naknadu štete radi nemogućnosti početka obavljanja djelatnosti uslijed pravne nesigurnosti tužitelja prouzročene nezakonitim cjenikom tuženika i to pravne nesigurnosti početka obavljanja djelatnosti kableske televizije – kabelske distribucije i ugostiteljske djelatnosti.

Iz navedenog slijedi da je predmet ovog dijela tužbenog zahtjeva u vezi s autorskim pravima (čl. 34.b st. 8. ZPP-a), jer su Cjenikom tuženika kao udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih prava propisane naknade za korištenje predmeta zaštite autorskih i srodnih prava, a prijenos putem kabla radijskih i televizijskih programa koji sadrže autorska djela korisnicima kabelske distribucijske mreže je priopćavanje javnosti autorskih djela, bez obzira naziva li se takav prijenos kabelska retransmisija (čl. 28. st. 2. ZAPSP-a) ili kabelska distribucija pa su za obavljanje takve djelatnosti kabelski operateri dužni ishoditi odobrenje autora, odnosno udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih prava i platiti naknadu.

Stoga ovaj sud smatra, a suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, da je za odlučivanje o tužbenom zahtjevu pod točkom 4. stvarno nadležan trgovački sud sukladno čl. 34.b st. 8. ZPP-a. Stoga se prvostupanjski sud pogrešnom primjenom čl.

17. st. 1. i čl. 21. st. 1. ZPP-a oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o točki 4. tužbenog zahtjeva i odlučio po pravomoćnosti tog rješenja dostaviti predmet Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Zbog svih iznesenih razloga valjalo je na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a uvažiti tužiteljevu žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će odlučiti o svojoj stvarnoj (ne)nadležnosti glede t. 1., 2. i 3. tužbenog zahtjeva, dok će po t. 4. tužbenog zahtjeva radi naknade štete nastaviti redoviti postupak po tužbi, te nakon toga, ako ocijeni potrebnim, prekinuti postupak sukladno čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog radi rješavanja pitanja zakonitosti Cjenika tuženika.

U Zagrebu 3. veljače 2014.

SUDAC

KAMELIJA PARAĆ, v.r.