Revr-38/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 38/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. P. iz S., zastupane po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika D. d.d. S., zastupanog po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-813/08 od 31. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P-1621/04 od 19. travnja 2007., u sjednici održanoj 11. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu broj IV P-1621/04 od 19. travnja 2007. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 39.959,92 kn sa zateznom kamatom počev od 1. srpnja 2003. do isplate, te joj naknaditi parnični trošak od 8.540,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-813/08 od 31. srpnja 2008. potvrđena je prvostupanjska presuda te ujedno protiv te drugostupanjske presude dopušteno izjaviti reviziju radi odgovora na pravno pitanje ima li tužiteljica pravo na utuženu razliku otpremnine unatoč dane izjave 5. lipnja 2003. o pristanku da joj se isplati manja od pripadajuće otpremnine za 37 godina radnog staža.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

čnom postupku ("Narodne novine", broj Prema odredbi čl. 385. a. Zakona o parni

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. tog Zakona revizija se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

U smislu te odredbe, postupajući po reviziji tuženika ovaj sud razmatrao je zakonitost pobijane presude samo u okviru onog revizijskog pitanja zbog kojeg je pobijanom presudom ta revizija dopuštena, dok se na ostale revizijske navode izvan onih dopuštenih ovaj sud i nije osvrtao.

Pravno pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija dopuštena jest ono pripada li tužiteljici otpremnina propisana zakonom odnosno kolektivnim ugovorom unatoč danoj izjavi kojom je pristala na manju otpremninu. Takvo pitanje međutim faktično problematizira pitanje učinka odricanja od prava na otpremninu unaprijed, a prije njezinog dospijeća.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je odlukom tuženika od 26. svibnja 2003. otkazan ugovor o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici uručena 5. lipnja 2003., nakon što je tužiteljica potpisala izjavu kojom se suglasila s otpremninom u iznosu 42.902,00 kn,

- da je temeljem otkaza ugovora o radu tužiteljici radni odnos prestao 15. srpnja 2003.,

- da je tužiteljici prema Kolektivnom ugovoru za 37 godina rada kod tuženika pripadala otpremnina u iznosu 85.803,00 kn.

Temeljem prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice. Pri tome pravilno izražavaju pravno shvaćanje da odricanje od prava na otpremninu unaprijed, nije imalo pravni učinak. Naime, u smislu odredbe čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 – dalje: ZR) pravo na otpremninu ima radnik kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu, što znači da prije otkaza ugovora o radu pravo na otpremninu radnik nema. Zato prije nego je radniku otkazan ugovor o radu tražbine s osnova otpremnine nema, zbog čega ova tražbina ne može ni dospjeti, a niti je se radnik može odreći. Odnosno, tako unaprijed učinjeno odricanje nema pravni učinak.

Zbog toga je pravilno tužiteljici dosuđena razlika između isplaćene otpremnine i ona koja ju pripada prema Kolektivnom ugovoru.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 11. ožujka 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.