P-1372/2010-36 · Trgovački sud u Splitu

Republika Hrvatska

Poslovni broj: 15. P-1372/2010

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Ivi Bakaliću, uz sudjelovanje Darinke Najašmić kao zapisničara, u pravnoj stvari tužitelja H.-L. S. d.o.o. Z, zastupan po punomoćnicima Z. H. i M. K. iz odvjetničkog društva H. i K.iz Z , protiv tuženika A. Ž. , vl. obrta T.-I., P. I G. iz G., P., zastupan po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, na ročištu za objavu presude održanom 13. rujna 2013. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. P., odvjetnika u S.i punomoćnika tuženika

p r e s u d i o j e

1.Održava se na snazi platni nalog od dana 30.12.2009. iz rješenja o ovrsi Ovrv-179/09, javnog bilježnika L. D. iz Z., u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku, i to A. Ž. vl. obrta T. i., p. i g. – vl. A. Ž., G.e sa sjedištem u P. – G., G. bb, MBO:, platiti tužitelju, i to trgovačkom društvu H. – L. S. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB:.., MBS:…, MB:…

- ukupan iznos od 81.025,70 EUR (slovima: osamdeset jedna tisuća dvadeset pet eura i sedamdeset centi) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju R. A. d.d. sa sjedištem u Z., koji vrijedi na 22. dan mjeseca koji prethodi dospijeću obveze, i to zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koja kamata teče od 30.12.2009. do isplate.

- u iznosu od 5.278,30 kn (slovima: pet tisuća dvjesto sedamdeset osam kuna i trideset lipa), zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koja kamata teče od 30.12.2009. do isplate.

.

- nadoknaditi tužitelju trošak navedenog ovršnog postupka u iznosu od 13.837,50 kn (slovima: trinaest tisuća osamsto trideset sedam kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koja kamata teče od dana 30.12.2009. pa do isplate,

i to sve u roku od 8 dana."

2.Ukida se u platni nalog od dana 30.12.2009. godine iz rješenja o ovrsi Ovrv-179/09 javnog bilježnika L. D. iz Z., i odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, i to A. Ž. vl. obrta T. i., p. i g. – vl. A. Ž., G. sa sjedištem u P. – G., G. bb, MBO:…, platiti tužitelju, i to trgovačkom društvu H. – L. S. d.o.o. sa sjedištem u Z., G., OIB:.., MBS:…, MB:…, zakonske zatezne kamate prema stopi zatezne kamate čija je visina određena odnosno bila je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 2.797,22 EUR od dana 13.02.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.119,49 EUR od dana 13.03.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.112,81 EUR od dana 12.04.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.106,07 EUR od dana 12.05.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.099,28 EUR od dana 14.06.2007.pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.092,41 EUR od dana 12.07.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.085,49 EUR od dana 14.08.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.078,50 EUR od dana 13.09.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.071,45 EUR od dana 12.10.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 4.064,33 EUR od dana 13.11.2007. pa do dana 31.12.2007.;

- na iznos od 41.398,65 EUR od dana 09.12.2007. pa do dana 31.12.2007.; te zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 2.797,22 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.119,49 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.112,81 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.106,07 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.099,28 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.092,41 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.085,49 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.078,50 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.071,45 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 4.064,33 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 41.398,65 EUR od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ; te

- zakonske zatezne kamate prema stopi zatezne kamate čija je visina određena odnosno bila je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 75,00 kn od dana 14.06.2007. pa do dana 31.12.2007. ;

- na iznos od 939,40 kn od dana 03.08.2007. pa do dana 31.12.2007. ;

- na iznos od 2.433,90 kn od dana 22.11.2007. pa do dana 31.12.2007. ;

- na iznos od 1.830,00 kn od dana 30.11.2007. pa do dana 31.12.2007. ; te zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

- na iznos od 75,00 kn od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 939,40 kn od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 2.433,90 kn od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- na iznos od 1.830,00 kn od dana 01.01.2008. pa do 29.12.2009. ;

- zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a,

3.Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak ovog postupka u iznosu od 112.575,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, dok se tužitelj odbija za više zaražene troškove postupka u iznosu od 30.931,25 kn kao i za 3 postotna poena uvećanja eskontne stope HNB.

Obrazloženje

Prijedlogom za ovrhu tužitelj je zatražio donošene rješenja o ovrsi na podlozi vjerodostojne isprave što je javni bilježnik i prihvatio te je doneseno rješenje o ovrsi.

Na navedeno rješenje tuženik je izjavio prigovor pa je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru tuženik osporava osnov i visinu tužiteljevog potraživanja i tvrdi da je netočan navod tužitelja da mu je tuženik dužan 81.025,70 EUR-a s pripadajućim kamatama jer na tu okolnost da ne nudi nikakav dokaz.

U nastavku postupka tužitelj je dostavio primjerak ugovora o financijskom leasingu s općim uvjetima koji čini pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te je pojasnio da je po istom ugovoru tuženik ostao dužan utuženi iznos koji odbija dobrovoljno ispuniti.

Dalje navodi da je tuženik neuredno ispunjavao obveze po ugovoru broj 3103/2004 i došao je u zakašnjenje zbog čega je tužitelj dana 20.11.2007. raskinuo ugovor. Tužitelj drži da mu pripada pravo i za sve ostale zatražene iznose koji proizlaze iz ugovora i općih uvjeta poslovanja kojima je reguliran iznos troška opomene, prisilne naplate, prijevremenog raskida.

Tužitelj je u sudski spis dostavio primjerak ugovora i općih uvjeta, opomene upućene tuženiku kao i dopis od 20.11.2007. kojim je izjavio raskid ugovora.

Također, tijekom postupka tužitelj je nakon jednog od prigovora tuženika dostavio i kopiju zadužnice za koju tvrdi da nije sastavljena u skladu sa zakonom i ne može predstavljati ovršnu ispravu u ovom predmetu iz razloga jer se u istoj nalazi pogrešan matični broj vjerovnika te je kao takva nepodobna za naplatu.

Tuženik je u svojim naknadnim očitovanjima ipak potvrdio kako su stranke dana 22.12.2004. sklopile ugovor o financijskom leasingu s trajanjem od 42 mjeseca, ali tuženik tvrdi da tužitelj nije dokazao da je tuženiku zaista i uručen otkaz ugovora.

Na ovu tvrdnju tužitelj je odgovorio navodom kako je zaista točno da otkaz ugovora nije upućen preporučenom pošiljkom jer to nije uobičajena poslovna praksa u Republici Hrvatskoj te da stoga ne može predočiti dokaz da je otkaz ugovora tuženik zaista i zaprimio. Tuženik je također tijekom postupka otvorio pitanje dopustivosti tužbe, aktivne legitimacije tužitelja te je također doveo u pitanje pravilnost tužiteljevog postupanja u svezi otkaza ugovora jer je općim uvjetima kao sastavnim dijelom ugovora određeno da će korisnik oduzeti predmet leasinga, te ukoliko nakon prodaje istog ostane višak, isti će se podijeliti na 50% svakoj stranci.

U odnosu na dopustivost tužbe tuženik tvrdi da tužitelj posjeduje ovršnu ispravu, običnu zadužnicu putem koje je naplatio određeni novčani iznos te zbog toga nema nikakav pravni interes za podnošenje tužbe i dobivanja eventualne presude kao druge ovršne isprave.

U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja tuženik je iskazao kako se iz priloženih izvadaka iz sudskog registra ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj upravo onaj pravni subjekt legitimiran za podnošenje tužbe zbog različitih statusnih promjena koje su se kod tužitelja događale.

Na prethodne navode tužitelj je iznio svoje protutvrdnje kojima tvrdi da je tuženikova obveza bila vratiti predmet leasinga tužitelju, ali tuženik to uporno odbija i oglušio se je na sve tužiteljeve pozive.

Sada nekoliko godina nakon pokretnog parničnog postupka predmet leasinga je obezvrijeđen i tužitelj nema pravni interes preuzimati ga.

U odnosu na običnu zadužnicu tužitelj ponavlja svoje tvrdnje da se radi o strogo formalnoj ispravi u kojoj ne smiju postojati nedostaci kao što nedostatak postoji u spornoj zadužnici u vidu pogrešnog matičnog broja koji ne pripada tužitelju, već trećoj pravnoj osobi. Upravo zbog toga tužitelj je povukao zadužnicu bez obzira što je putem iste naplaćen određen novčani iznos od tuženika.

U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tužitelj je dostavio izvatke iz sudskog registra te isprave Zavoda putem kojih dokazuje da se je tužitelj u jednom trenutku zaista pripojio trgovačkom društvu I. d.o.o. Z., ali je to pripajanje poništeno te je kasnijom odlukom registarskog suda uspostavljen raniji pravni subjektivitet tužitelja.

U dokazne svrhe sud je pregledao izvod otvorenih stavki tužitelja, ugovor o financijskom leasingu s općim uvjetima, otkaz ugovora od 20.11.2007. kojem su prethodile opomene, vještvo sudskog vještaka A. B., račun broj 23032005 društva N. d.o.o. Z. putem kojeg je izvršena isporuka predmeta leasinga, potvrda o preuzimanju predmeta, izvaci iz sudskog registra za tužitelja s rješenjima Trgovačkog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2004. i 17. rujna 2004., isprave Zavoda, izvadak iz sudskog registra za društvo P. A. O. d.o.o. u likvidaciji , u zadužnicu i u podatke o izvršenim naplatama po zadužnici.

Pregledom izvatka otvorenih stavki priloženih uz prijedlog razvidno je kako je tužitelj došao do potražnog salda od tuženika.

Pregledom ugovora o financijskom leasingu broj 3103/04 od 22.12.2004.g. razvidno je da je ugovor za predmet leasinga- opremu za gradilište prema specifikaciji, sastavljen na rok od 42 mjeseca uz utvrđeno obročno plaćanje.

Kao prilog ugovora nalaze se i opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu tužitelja iz 2002. kojim općim uvjetima su pobliže regulirana sva pitanja u svezi leasinga, trajanje ugovora, naknade, predmet, uporaba, osiguranje, raskid i dr.

Uz ovaj ugovor sadržajno je vezan račun društva N. d.o.o. broj 23032005 u prilogu kojeg se nalazi specifikacija isporučene opreme tuženiku koju je ovaj preuzeo potpisujući potvrdu o preuzimanju 24. rujna 2004.

Tužitelj je u sudski spis priložio i dopis od 20. studenog 2007. kojim dopisom tuženiku izjavljuje raskid ugovora pozivom na čl.6. t.2. općih uvjeta. Ovom dopisu prethodile su opomene za nepodmirene obveze po ugovoru.

Tijekom postupka tuženik je otvorio pitanje uručenje ovog otkaza, a tužitelj takav dokaz nije mogao dostaviti opravdavajući se da se u poslovnom okruženju takve isprave ne dostavljaju preporučenom pošiljkom, već običnom poštom.

Iz tog tužiteljevog dopisa također je razvidno da je isti potpisa samo od jedne osobe iako na mjestu potpisa stoji naznaka da tužitelja skupno zastupaju direktori, a što odgovara i izvatku iz sudskog registra za tužitelja gdje je propisano zastupanje s još jednim članom uprave ili prokuristom za svaku ovlaštenu osobu.

Po nalogu suda tijekom postupka provedeno je vještačenje po sudskom vještaku A. B. koji je dostavio mišljenje iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je vještak utvrdio dospjele obveze tuženika prema tužitelju upravo u utuženom iznosu

Zbog prigovora nedostatka aktivne legitimacije sud je pregledao izvadak iz sudskog registra za tužitelja MBS: … te je utvrdio da je pod rednim broj 17 upisa evidentirana statusna promjena pripajanja tog društva društvu I. d.o.o. Z. dana 25. ožujka 2004.

Međutim, pod rednim brojem 18 upisa taj upis je poništen dana 29. listopada 2010. o čemu svjedoče rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu koji su također priloženi spisu.

Sudu u svezi ove statusne promjene i poništavanja iste nije predočen dokaz iz kojeg bi bilo razvidno kako je izvršen upis poništavanja prethodnog pripajanja jer se radi o neuobičajenoj statusnoj promjeni.

Međutim, izvadak iz sudskog registra svjedoči da tužitelj postoji kao pravni subjekt od osnutka 27. rujna 2001. Pravni subjektivitet tužitelja potvrđuju i isprave Zavoda koji to društvo vodi pod matičnim brojem .

Također u dokazne svrhe pregledan je i izvadak iz sudskog registra za društvo P. A. O. d.o.o. u likvidaciji koji je izvorno osnovan pod tvrtkom I. d.o.o. i kojem se je u ožujku 2004. pripojio tužitelj, ali je taj upis pripajanja naknadno poništen rješenjem od 29.10.2004.

Sud ukazuje da je nakon pripajanja pa do poništenja tog upisa ovaj pravni subjekt poslovao pod tvrtkom H.-L. S. d.o.o. koja skraćena tvrtka je identična tvrtki tužitelja.

Pregledom obične zadužnice od 23.12.2004. nedvojbeno se utvrđuje da se u istoj nalazi podatak o vjerovniku čija je tvrtka identična tužiteljevoj, ali je naznačen MB … koji pripada društvu P. A. O. d.o.o. u likvidaciji (izvorno I. d.o.o.).

Upravo uz ovaj podatak pojavile su se dvojbe tko je ovlaštenik naplate po zadužnici, a stranke su imale različito tumačenje i prebacivale su odgovornost tko je sastavio navedenu zadužnicu.

Pregledom iste, sud ukazuje na datum od 23.12.2004. koji je naznačen u zadužnici i u kojem trenutku je već bio poništen upis ranijeg pripajanja tužitelja društvu I. d.o.o. Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da su pripojena društva i nakon poništenja pripajanja jedno vrijeme nastavila poslovati na istoj adresi, moguće i s određenim oblicima zajedničkog djelovanja dok se nisu raščistili pravni odnosi nastali u razdoblju kada je pripajanje društava bilo na snazi.

Također, svakako treba ukazati na podatak da je tuženik potvrdu o preuzimanju predmeta leasinga potpisao 24. rujna 2004., a tek nakon toga sklopljen je ugovor. Dakle, ako je u tom trenutku razmijenjen podatak o ugovornim strankama i ako je tuženik dobio podatke za sastavljanje obične zadužnice, ti podaci su odgovarali pravnom statusu tužitelja u tom trenutku.

Međutim , kako je upis pripajanja naknadno poništen, poništene su i pravne posljedice tog upisa, a iz toga se logično nameće zaključak da, bez obzira tko je zadužnicu sastavio, ona ne sadržava točne podatke o tužitelju i njena je vjerodostojnost upitna bez obzira što je tužitelj dio potraživanja po istoj uspio naplatiti.

S tim u svezi napominje se da je tužitelj priložio isprave o naplaćenim iznosima koje je prethodno sudski vještak evidentirao i uračunao kod izračuna preostalog duga tuženika .

Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

MJERODAVNO PRAVO

Pravni odnos između stranaka dogodio se je 2004. pa se kao mjerodavno pravo primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91 i dr- dalje: ZOO 91) koji zakon se i dalje primjenjuje na obvezne odnose nastale prije 1. siječnja 2006., temeljem prijelazne odredbe iz čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO 05), a u dijelu obračuna kamata primjenjuje se ZOO 05.

O PRIGOVORU NEDOSTATKA AKTIVNE LEGITIMACIJE

U dosadašnjem dijelu obrazloženja iskazni su navodi o statusnim promjenama koje su se događale kod tužitelja tijekom 2004. i koje su unijele određene nedoumice tko bi bio vjerovnik po običnoj zadužnici.

Pregledom izvadaka iz sudskog registra nesporno je utvrđeno da se je tužitelj u ožujku 2004. pripojio društvu I. d.o.o. i time je, činom pripajanja prestao postojati.

Međutim, kako je u listopadu te godine proveden upis poništenja ranijeg upisa pripajanja, ponovno je uspostavljen pravni subjektivitet tužitelja i sukladno podacima iz sudskog registra tužitelj je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i ima svoju pravnu osobnost radi čega je ovaj prigovor neosnovan.

O MERITUMU SPORA

Predmet spora vezan je uz pravni odnos ugovora o leasingu kojeg su stranke sklopile u prosincu 2004 .u odnosu na opremu za gradilište. Ugovor je sklopljen na rok od 42 mjeseca.

Predmetni ugovor razmatra se u kontekstu odredbi ZOO 91 kojim je regulirana prodaja s obročnim otplatama cijene (čl. 542-551.).

Predmetnim ugovorom i općim uvjetima stranke su regulirale međusobna prava i obveze.

Sukladno tom ugovoru tužitelj je predao tuženiku predmet leasinga, a ovaj se je obvezao isplaćivati ugovorenu vrijednost u 42 mjesečna obroka.

Iz priloženih dokaza, izvoda otvorenih stavki i osobito vještva sudskog vještaka A. B. sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik neuredno ispunjavao svoje obveze, na način da je u jednom trenutku potpuno prestao s ispunjenjem. Sudski vještak utvrdio je visinu preostalog duga upravo u utuženom iznosu i tom vještvu sud u cijelosti poklanja vjeru.

Dakle, time je utvrđeno postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku.

Međutim, u svezi tuženikovih prigovora otvorilo se je pitanje uručenja otkaza, podredno preuzimanja predmeta leasinga i prodaja istog sukladno općim uvjetima.

U odnosu na otkaz ugovora treba kazati da je sa sigurnošću utvrđeno kako isti nije upućen tuženiku preporučenom pošiljkom te stoga sud nije mogao utvrditi je li i kada je taj otkaz uručen tuženiku.

Dodatno, sud napominje kako sami otkaz nije sastavljen na valjan način jer ga nisu potpisala dva člana uprave ili jedan član uprave i prokurist.

Ovo iz razloga jer je upravo na takav način u izvatku iz sudskog registra propisano zastupanje ovlaštenih osoba tužitelja.

Po ocjeni suda, sastavljanje otkaza ugovora je oblik zastupanja tužitelja i taj otkaz je morao biti potpisan od strane dvije ovlaštene osobe bez obzira što tužitelj tvrdi da je otkaz ugovora mogao potpisati bilo koji zaposlenik tužitelja.

U tom dijelu tuženikov prigovor je opravdan, a sud je prema pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. Zakonu o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 25/13 dalje: ZPP) zaključio da tužitelj nije na valjan način sukladno općim uvjetima otkazao ugovor. Ta činjenica posljedično je vezana uz tijek zateznih kamata.

Na podlozi tog zaključka sud je tužitelju priznao zakonske zatezne kamate samo od trenutka podnošenja tužbe cijeneći da je tek od tog trenutka tužitelj upoznao tuženika sa svojim potraživanjem.

U odnosu na tuženikov prigovor kako je tužitelj trebao preuzeti predmet leasinga, prodati ga, namiriti se iz prodajne cijene, a eventualni višak podijeliti između stranaka, sud mora primijetiti kako tuženik kroz cijeli postupak teret svih aktivnosti prebacuje na tužitelja.

Međutim i tuženik je bio potpisnik ugovora iz 2004. temeljem kojeg je preuzeo određene obveze. Ako je već prestao plaćati rate po sklopljenom ugovoru, onda ga ništa nije sprječavalo da po isteku ugovora tužitelju preda predmet leasinga. To je uostalom bio i dužan po općim uvjetima ugovora.

Međutim, tuženik je iskazao potpunu pasivnost i kroz cijelo razdoblje je očito zadržao predmet leasinga .

Sada, nakon višegodišnjeg vođenja spora i 6 godina nakon prestanka ugovora zaista je nerazumno pozivati se na opće uvjete i tvrditi da je tužitelj trebao prodati predmet leasinga.

U pravu je tužitelj kada tvrdi da je protekom vremena predmet leasinga obezvrijeđen te stoga isti s pravom potražuje iznose po ugovoru, sukladno članku 542. ZOO 91, a tuženiku će isplatom navedenog iznosa predmet leasinga pripasti u vlasništvo sukladno točki 3.1. stavak 3. općih uvjeta ugovora.

U odnosu na sporna pitanja naplate po običnoj zadužnici sud iskazuje svoj stav kako ista zaista ima formalni nedostatak u oznaci matičnog broja vjerovnika koji je po ocjeni suda očito posljedica konfuzije nastale zbog poništenog pripajanja tužitelja s društvom I. P. d.o.o. bez obzira čijom radnjom je ta greška nastala.

Kao takva, obična zadužnica nije formalno ispravna i ne bi mogla predstavljati ovršnu ispravu pa je tužitelj s pravom pokrenuo parnični postupak.

Na podlozi prethodnih navoda i zaključaka suda te prema pravilima o teretu dokazivanja ukazuje se da je u točci I izreke presude djelomično održan platni nalog na snazi i tužitelju dosuđen nominalni iznos utuženog potraživanja, ali s kamatama od dana podnošenja prijedloga 30.12.2009. do isplate zajedno s troškovima ovršnog postupka jer tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja prijedloga uručio tuženiku otkaz ili mu dostavio opomene.

U izreci presude pod točkom II ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev u onom dijelu u kojem je tužitelj zatražio kamate na utužene iznose do 29. prosinca 2009. s istim obrazloženjem u prethodnim stavcima, bez potrebe ponavljanja.

Također, tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu tuženik na troškove ovršnog postupka plati zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope HNB uvećane za još 3% poena. Ovo iz razloga jer je tužitelj zatražio kamate uvećanjem eskontne stope HNB za 8 % poena , a na troškove mu pripada samo 5% poena.

O TROŠKOVIMA POSTUPKA

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP, jer je sud ocijenio da za odbijajući dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Troškovi tužitelja sastoje se od pristojbe presude 5.000,00 kn, troškova vještačenja 3.000,00 kn, te troškova zastupanja po OT za pristup na ročišta 2.6., 30.6. 2011., 17.4., 10.5., 24.5.2012., 31.1., 4.4. i 13.6.2013. te sastav obrazloženih podnesaka od 29.11.2010., 9.6.2011., 6.6.2012. te 6.3. i 18.4.2013. sve po 5.940,00 kn, za pristup na ročišta 8.12.2010. i 13.9.2011. po 50% tarife ili po 2.970,00 kn, sastav jednog ostalog podneska 500,00 kn. Troškovi zastupanja uvećani za PDV 25% ili 20.915,00 kn.

Istodobno, tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu tuženik isplati više zatražene troškove zastupanja s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 30.931,25 kn kao i za 3% poena uvećanja eskontne stope HNB . Tužitelj je odbijen s troškovima za one podneske koji su prethodili ročištu na kojem se potom o tim podnescima raspravljalo ili za više zatražene troškove zastupanja pristupa na ročišta koja nisu bila meritorna, već samo procesna.

U Splitu 13. rujna 2013.

Sudac

Ivo Bakalić,v.r.