II Kž-218/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 218/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. M. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 19. ožujka 2010. broj Kv-49/10 (K-35/09), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. M. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, na temelju odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. A. B. i opt. M. O. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 71/06), čl. 173. st. 5. KZ i čl. 173. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela opt. M. O. putem braniteljice I. P., odvjetnice iz Š., s prijedlogom da se pritvor protiv nje ukine, a podredno da joj se odredi kućni pritvor. Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. M. O. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, pravomoćnom optužnicom se opt. M. O. pod točkom 1. stavlja na teret činjeno zajedno s opt. A. B., na način da su u kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, po

jednogodišnjem razdoblju većem broju osoba prodavali opojnu drogu heroin i tablete heptanon i to u deset pojedinačnih prodaja.Okolnosti da je optuženica dijelo činila kroz dulje

II Kž 218/10-3

inkriminirano razdoblje, da je prodavala dvije vrste opojnih droga, uz okolnost da je optuženica nezaposlena i slabog imovnog stanja, te da se protiv nje vodi još jedan postupak radi istovrsnog kaznenog djela zlouporabe opojne droge u kojem je nepravomoćno osuđena, ukazuju na sustavnost, ustrajnost i odlučnost u činjenju ove vrste kaznenih djela, na koji način je očito dolazila do sredstava potrebnih za život.

Kada se, uz navedeno, uzme u obzir da je optuženica, prema nalazu psihijatrijskog vještaka, umjereni ovisnik o opojnoj drogi heroin, te da je vještak preporučio izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti, onda i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, sve okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. M. O. boravkom na slobodi nastavila s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela, zbog čega i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv nje iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Optuženica u žalbi prvenstveno osporava postojanje osnovane sumnje da je počinila predmetno kazneno djelo na način kako joj se to stavlja na teret u optužnici. No, ovi navodi nisu osnovani, jer je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan pravomoćnom optužnicom i podacima u spisu. Niti žalbeni navod optuženice kojim se upire na to da ista ranije nije pravomoćno osuđivana, ne dovodi s uspjehom u pitanje osnovanost u zakonitost pobijane odluke, osobito stoga što postupak u kojem je nepravomoćno osuđena zbog istovrsnog kaznenog djela nije imao utjecaja da se optuženica kloni opojnih droga. Isto tako, nije prihvatljiv ni prijedlog žaliteljice da joj se odredi kućni pritvor, s obzirom da se tom mjerom ne bi postigla ista svrha zbog koje je pritvor protiv nje određen i produljen.

Kako navodima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonska utemeljenost odluke suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući žalbu sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, nije utvrdio povrede zakona navedene u toj odredbi, na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 2. travnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.