I Kr-312/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 312/07-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. D. zbog kaznenog djela iz članka 317. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Bjelovaru od 29. lipnja 2007. broj Kv-88/07 (K-95/05), u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2007.,

r i j e š i o j e

Odbija se zahtjev osuđenog M. D. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 11. studenog 2005. broj K- 95/05, potvrđenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 23. veljače 2006. broj Kž- 36/06 M. D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01. i 105/04.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca.

Osuđenik se još ne nalazi na izdržavanju izrečene mu kazne zatvora.

Osuđeni M. D. podnio je po branitelju, odvjetniku V. G., zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je u međuvremenu dobio još jedno dijete, a da mu supruga zbog komplikacija u novoj trudnoći mora mirovati te da ne može brinuti o dvoje djece, kao i da njegov otac boluje od Parkinsonove bolesti, dijabetesa i hipertonije, pa da ne može brinuti o sebi i obitelji.

Dostavljajući ovaj zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prvostupanjski sud - Općinski sud u Bjelovaru - predložio je prihvaćanje zahtjeva.

I Kr 312/07-4

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, kojemu je spis dostavljen u skladu s odredbom članka 416. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.), mišljenja je da zahtjevu ne treba udovoljiti.

Zahtjev nije osnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne je prema odredbi članka 414. Zakona o kaznenom postupku dopušteno samo kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Prije svega, valja istaći da je već prvostupanjskom sudu bilo poznato da je osuđenik oženjen i da je otac jednog maloljetnog djeteta, a tu okolnost mu je izrijekom i cijenio prilikom odmjeravanja kazne.

U odnosu na navode o bolesti oca osuđenika valja istaći da iz izvješća Centra za socijalnu skrb B. pribavljenog povodom osuđenikovog zahtjeva proizlazi da osuđenikovi roditelji imaju petoro djece, od kojih, osim osuđenika, još troje, starih od dvadesetidevet do tridesetitri godine, žive i rade u B., pa je očigledno da i oni mogu pomagati bolesnim roditeljima, a to su i dužni činiti.

Ostale okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenika - rođenje još jednog djeteta kao i zdravstveni problemi osuđenikove supruge - nove su činjenice jer one nisu postojale u vrijeme izricanja prvostupanjske i drugostupanjske presude.

Međutim, po ocjeni ovog suda, a kada se imaju u vidu i težina i pogibeljnost kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim, ne predstavljaju takve okolnosti koje bi, da su postojale u vrijeme izricanja presude, očito dovele do blaže osude.

Slijedom iznesenog, nisu se ostvarili opisani uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. Zakona o kaznenom postupku, pa je na temelju članka 416. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku valjalo zahtjev osuđenika odbiti, kako je i riješeno u izreci.

U Zagrebu, 3. listopada 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.