I Kž-1169/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić- Baranović i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. R., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. studenog 2007. broj K-104/06, u sjednici održanoj dana 16. srpnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-1169/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskom presudom, opt. I. R. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje mu je uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koja kazna je uz pristanak optuženika, na temelju čl. 54. st. 1 i 3. KZ zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana, a koji rad se ima izvršiti u roku od jedne godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1169/07-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić- Baranović i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. R., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. studenog 2007. broj K-104/06, u sjednici održanoj dana 16. srpnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni pa se opt. I. R. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.
II. Žalba optuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom, opt. I. R. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje mu je uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koja kazna je uz pristanak optuženika, na temelju čl. 54. st. 1 i 3. KZ zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana, a koji rad se ima izvršiti u roku od jedne godine.
Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 255,7 g opojne droge marihuane, a na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
I Kž 1169/07-3
Protiv te presude žalbe su zbog odluke o kazni podnijeli optuženik i državni odvjetnik. Optuženik predlaže da mu se za počinjeno kazneno djelo "unutar razmjera od 10 do 60 radnih dana odredi rad za opće dobro u jednom manjem intenzitetu, tj. manji broj radnih dana".
Državni odvjetnik predlaže da se optuženiku za počinjeno kazneno djelo umjesto rada za opće dobro na slobodi, izrekne kazna zatvora.
Na žalbe nije podnesen odgovor.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da nije bilo osnova da se optuženiku izrekne tako blaga kaznena sankcija, rad za opće dobro na slobodi, u zamjenu za kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, jer da se takovom kaznenom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja.
Optuženik je do sada već u dva navrata osuđivan za posjedovanje opojne droge, oba puta pravomoćno u 2002. godini i svaki put na uvjetne osude. Stoga je očito, da takve kaznene sankcije nisu pozitivno djelovale na optuženika u pravcu da se suzdrži činjenja takovih ili sličnih kaznenih djela, obzirom da je nastavio sa vršenjem istovrsnog kaznenog djela, i to težeg, za koje je sada proglašen krivim. Pri tomu, a u svjetlu dosadašnje neusklađenosti ponašanja optuženika sa zakonom, treba imati u vidu i činjenicu da je optuženik i u srpnju 2003. pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 215. a., nasilničkog ponašanja u obitelji (list 23 spisa) kada je prema njemu također primijenjena uvjetna osuda sa izrečenom kaznom zatvora od šest mjeseci i rokom kušnje od dvije godine, što znači, da je kazneno djelo za koje je sada osuđen, počinio upravo po proteku rokova iz čl. 67. st. 3. KZ. Naime, neovisno o tome što se ne radi o osudi za istovrsno ili slično kazneno djelo, kako se to, radi opravdanja izrečene kaznene sankcije, navodi u prvostupanjskoj presudi, i osuda za nesrodno kazneno djelo predstavlja osudu i ukazuje na kontinuiranu optuženikovu neusklađenost sa zakonom, k tomu još i na štetu svoje obitelji.
Nadalje, kada je riječ o kaznenom djelu za koje je sada proglašen krivim, treba reći, da je optuženik stabljike indijske konoplje zasadio u vrtu ispred svoje obiteljske kuće, a da je najlonska vrećica sa pohranjenom marihuanom nađena pretragom njegove kuće, pa je u pravu državni odvjetnik i kada smatra, da priznanje djela od strane optuženika, iako predstavlja olakotnu okolnost, ipak nema onaj značaj koji mu je dao sud prvog stupnja u smislu znatnog doprinosa utvrđivanju činjeničnog stanja, pa da i ta okolnost opravdava izricanje navedene kaznene sankcije.
Slijedom iznijetog, unatoč postojanju olakotnih okolnosti na strani optuženika, koje se odnose na njegovo priznanje djela, izraženo kajanje te tvrdnju da više nema nikakvog
I Kž 1169/07-3
kontakta sa drogom, da se resocijalizirao te očekuje stalni posao, koje okolnosti je i ovaj sud uzeo kao osobito olakotne okolnosti, ipak nalazi da se ocjena suda prvog stupnja o nesvrsishodnom izricanju kazne, ne može prihvatiti, pa je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a ne optuženika, prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenoj sankciji preinačiti i optuženiku, za počinjeno kazneno djelo uz primjenu propisa o ublažavanju kazne izreći kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, smatrajući je nužnom za ostvarenje svih vidova svrhe kažnjavanja, jer se to, bez izvršenja kazne zatvora, u konkretnom slučaju, ne bi moglo postići.
Kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. ZKP nije nađena povreda zakona na koju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, sa žalbama optuženika i državnog odvjetnika postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 16. srpnja 2008.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v. r.
mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.