Legislator Case Law & Legislation
Revt-162/2011-2 AI generated

Supreme Court allows revocation of enforcement ruling due to incorrect application of organizational form identity rules.

Case Number Revt-162/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the creditor's revocation against a lower court's refusal of enforcement based on an enforcement document. The creditor argued that omitting the legal entity's organizational form in the enforcement document rendered it unsuitable for enforcement, citing inconsistent prior rulings. The court found the lower court erred by treating the initial judgment lacking the organizational form as invalid when a subsequent final judgment corrected this omission, thereby establishing the debtor's identity. Consequently, the Supreme Court revoked the lower court's decision and remanded the case for reconsideration.

Legislator headnote

AI generated

čl. 26. st. 1. OZ; čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 2. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; čl. 354. st. 1. ZPP; čl. 19. OZ: A final judgment correcting an omission of a legal entity's organizational form in a prior judgment establishes the debtor's identity, rendering an enforcement document suitable for enforcement despite the initial defect.

Keywords

AI generated
enforcement document suitability legal entity organizational form debtor identity establishment revocation of enforcement ruling final judgment correction enforcement law application judicial unity principle

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-3548/93 od 8. listopada 1998.
Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2007/00 od 13. lipnja 2000.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 162/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. d.d. B., Glavna filijala S. u likvidaciji, zastupanog po Z. b. d.d. Z., (kao pravni sljednik Z. b. – P. b. d.d. S.), protiv ovršenika B. i. S. d.d., S., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4599/10 od 28. prosinca 2010., u sjednici održanoj 7. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4599/10 od 28. prosinca 2010. i predmet vraća tom sudu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu broj Ovr-297/10 od 20. travnja 2010. određena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 8.533.574,51 kn, te je odmjeren trošak ovrhovoditelju u iznosu 5.000,00 kn. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4599/10 od 28. prosinca 2010. preinačeno je prvostupanjsko rješenje, te odbijen prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen 25. ožujka 2010..

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o pravnom pitanju, a koje se svodi na to: Je li izostavljanje organizacijskog oblika pravne osobe, odnosno pogrešno navođenje organizacijskog oblika pravne osobe u ovršnoj ispravi, takav nedostatak koji ovršnu ispravu čini nepodobnom za ovrhu?. Smatra da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana obzirom da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanom rješenju suprotno pravnom shvaćanju o tom pitanju izraženom u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, odnosno da je za očekivati da bi o tom pitanju drugi sudovi mogli zauzeti različita pravna shvaćanja.

Ovršenik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbacivanje, odnosno odbijanje.

Revizija je dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11), a na temelju odredbe čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) primjenjuje na ovaj spor, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da stranka treba određeno u reviziji naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ispitujući dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da su stoga ispunjene pretpostavke za odlučivanje o njezinoj osnovanosti.

Iz rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi:

- da je prijedlogom od 25. ožujka 2010. ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu broj P-3548/93 od 8. listopada 1998., u kojoj je uz ostale kao tuženik označena B. i. S., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2007/00 od 13. lipnja 2000. u odnosu na tuženika, u toj presudi označenog kao B. i. d.d. S., nakon čega

- da je Trgovački sud u Splitu 1. ožujka 2010. izdao klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti na presudu tog suda broj P-3548/93 u odnosu na tuženika B. i. S. d.d. S..

Na temelju prednjih činjenica drugostupanjski sud je ocijenio da izostankom navođenja pravnog oblika tuženika u ovršnoj ispravi je kao tuženik označena nepostojeća pravna osoba, te kako oznaka tuženika iz ovršne isprave ne odgovara oznaci ovrhovoditelja u ovršnom prijedlogu, to da je ovršna isprava nepodobna za ovrhu u smislu odredbe čl. 26. st. 1. OZ, zbog čega je preinačenjem prvostupanjskog rješenja o ovrsi, a ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih razloga, odbio prijedlog za ovrhu kao neosnovan.

Prema odredbi čl. 26. st. 1. OZ ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

Točno je da u ovršnoj odluci – presudi Trgovačkog suda u Splitu broj P-3548/93 od 8. listopada 1998. kao tuženik označen B. i. S. (dakle bez navođenja organizacijskog oblika te pravne osobe). Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2007/00 od 13. lipnja 2000. u kojoj presudi je kako u njezinom uvodu, tako i izreci kao tuženik označena B. i. d.d. S., dakle dodan organizacijski oblik tuženika, a koji je izostao u prvostupanjskoj presudi.

Drugostupanjska presuda kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda čine jedinstvenu cjelinu i ne mogu se odvojeno promatrati. To pak znači da unatoč tome što je u prvostupanjskoj presudi izostala oznaka organizacijskog oblika tuženika, kada je drugostupanjskom presudom taj nedostatak otklonjen, tada se ne može prihvatiti da bi u ovršnoj ispravi kao tuženik bila označena nepostojeća pravna osoba, niti da takva ovršna isprava nije podobna za ovrhu u smislu odredbe čl. 26. st. 1. OZ, odnosno da nema identiteta ovršenika iz prijedloga za ovrhu i tuženika iz ovršne isprave.

Kako je dakle drugostupanjsko rješenje donijeto uz pogrešnu primjenu odredbe čl. 26. st. 1. OZ, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 19. OZ pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

U Zagrebu, 7. prosinca 2011.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.