Rev-726/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 726/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz D. S., L., koju zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz D. S., protiv tuženika Grada Zagreba, koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2000. godine, br. Gž 8985/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 1998. godine, br. Pr 2526/97-34, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

" I. Poništava se Rješenje tuženika o prestanku radnoga Odnosa tužiteljice kl. 112- 01/91-02/143, Ur.br. 251-02-91-3 od 31.12.1991.g., i Rješenje od 29.01.1992.g., kl. 112- 01/91-02/143, Ur.br. 251-02-02-92-4.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati s danom 31.12.1991.g., u radni odnos na poslove i zadatke koje je obavljala prije donošenja navedenih odluka iz točke I ove presude, ,tj. na poslove i zadatke upravnoga-referenta ili na druge poslove i zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu stečenim radom, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove postupka u iznosu od 1.454,00 kune, u roku od 8 dana."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Rješenjem ovoga suda od 21. svibnja 1997. godine, br. Rev 699/97 (str. lista 62-64 spisa) ukinute su ranije presude sudova nižeg stupnja s time da sudovi nižeg stupnja u nastavku postupka utvrde i rasprave sporne okolnosti u smislu odredaba čl. 380. st. 1., 381. i 383. Zakona o upravi.

Nižestupanjski sudovi su postupili po uputi iz navedenog rješenja.

Nižestupanjski sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) jer presude sudova nižeg stupnja sadrže odlučne i valjane razloge za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihovu pravilnost. Sudovi nižeg stupnja nisu učinili ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Pobijanim rješenjima tuženika, tužiteljici je prestao radni odnos dana 31. prosinca 1991. godine kao neraspoređenom radniku.

Utvrđeno je, da je tužiteljica nakon donošenja Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanka Gradske zajednice Zagreb ("Narodne novine", broj 47/90), kada je Grad Zagreb postao posebna jedinstvena teritorijalna i upravna cjelina u čiji sastav je pripala i Općina Sesvete, s danom 1. siječnja 1991. godine postala radnica organa Grada Zagreba i njihovih stručnih službi.

Nadalje je utvrđeno, da je Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i načinu rada Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe od 22. travnja 1991. godine izvršena reorganizacija Gradske uprave između ostalog na način da je osnovan Područni odjel u Sesvetama, te da radno mjesto upravnog referenta na kojem je ranije radila tužiteljica nije ukinuto, već su za to radno mjesto predviđena dva izvršitelja, te je tuženik primio na to radno mjesto još jednog djelatnika budući da je na ranijem radnom mjestu tužiteljice povećan broj djelatnika, a ne smanjen kako to predviđa čl. 380. Zakona o upravi, za prestanak radnog odnosa zbog ukidanja radnog mjesta.

S obzirom na navedeno utvrđenje i da je odredbom čl. 380. Zakona o upravi propisano, da ako su Pravilnikom organa kojim se uređuje unutarnja organizacija i način rada organa, ukinuta pojedina radna mjesta u organu, radnici koji su obavljali poslove i zadatke ukinutih radnih mjesta raspoređuju se na poslove odnosno zadatke drugih radnih mjesta koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu, u isti ili drugi organ uprave, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su poništili pobijana rješenja tuženika kao nezakonita i prihvatili tužbeni zahtjev.

Naime, tužiteljici kao neraspoređenom radniku nije mogao prestati radni odnos u smislu odredbe čl. 383. Zakona o upravi s obzirom da nije bio ispunjen uvjet predviđen u odredbi čl. 380. i 381. Zakona o upravi.

Prigovori tuženika u reviziji, da ranije odluke tuženika u kojima je tužiteljica ostala neraspoređeni radnik, te da one imaju konstitutivno značenje za prestanak radnog odnosa kod tuženika, a protiv kojih tužiteljica nije uložila prigovor, nisu odlučni u ovom sporu, jer je pobijanim odlukama tuženika u ovom sporu tužiteljici prestao radni odnos kao neraspoređenom radniku.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. svibnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.