Legislator Case Law & Legislation
III Kr-153/1992-3 AI generated

III Kr-153/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number III Kr-153/1992-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. KZH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. travnja 1991. K-256/90 i presuda Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. Kž-1668/91, u sjednici održanoj 14. srpnja 1992.,

Legislator headnote

AI generated

III Kr-153/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom, što je čine u uvodu citirane presude suda prvog i drugog stupnja, osuđen je P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. KZH u vezi s čl. 130. st. 1. KZH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca .

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-153/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. KZH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. travnja 1991. K-256/90 i presuda Okružnog suda u Zagrebu od 17. rujna 1991. Kž-1668/91, u sjednici održanoj 14. srpnja 1992.,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. P. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e :

Pravomoćnom presudom, što je čine u uvodu citirane presude suda prvog i drugog stupnja, osuđen je P. M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. KZH u vezi s čl. 130. st. 1. KZH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca .

Protiv te presude osuđenik je dana 30. siječnja 1992. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužitelj Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev predložio je da se on odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja osobno podnesenog zahtjeva osuđenika nedvojbeno proizlazi da osuđenik pobija pravilnost, odnosno potpunost činjeničnog stanja kako je utvrđeno citiranom pravomoćnom presudom.

To se posebno odnosi na pitanje pronađenih otisaka prstiju osuđenika i ocjene iskaza svjedoka F. L. i inače zaključaka koje je prvostepeni sud izveo na temelju ocjene izvedenih dokaza.

Međutim, kako je prema odredbi čl. 427. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br.

53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), sasvim određeno predviđeno da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede krivičnog zakona (toč. 1.), te povrede odredaba krivičnog postupka (toč. 2. i 3.), dok nije predviđeno isticanje prigovora da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, kako se navodi u zahtjevu osuđenika.

Prema tome, kako se zahtjevom osuđenika ne iznose povrede zakona iz čl. 427. toč. 1. do 3. ZKP, trebalo je takav zahtjev odbiti kao neosnovan na temelju čl. 429. u vezi s čl. 421. ZKP.

U Zagrebu, 14. srpnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Zmajević mr Branko, v.r.