Rev-7/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 7/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M.-A. iz K., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u K., protiv tužene A. B. iz K., zastupane po punomoćnici S. D. P., odvjetnici u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-432/12-4 od 11. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-449/11-28 od 21. studenoga 2011., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtejv tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj A. M. A. iz K. izvanknjižni vlasnik stambeno poslovne građevine u naravi obiteljska kuća izgrađena na kč. br. 6365/6, a upisane u zk.ul.11235 k.o. K., kao samovlasništvo tužene A. B. iz ..., a sada na adresi K., ..., što je tužena dužna priznati i dozvoliti podjelu-razvrgnuće zemljišne čestice, parcelaciju na dvije zasebne katastarske čestice, a potom i upis prava vlasništva na novo formiranim česticama u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana.

II. Tuženik A. M. A. dužan je tuženoj A. B. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.930,00 kn, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Međutim, ispitujući navode iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da tužitelj ne navodi određeno pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju. Naime, nije dužnost ovoga suda da iz navoda u reviziji sam nalazi ili postavlja pravno pitanje (ili otkriva nalazi li se ono u navodima revizije, podacima u spisu ili u praksi sudova), već je to dužnost same stranke koja jasno i određeno treba postaviti pravno pitanje.

Slijedom navedenog, revizija tužitelja nije dopuštena te je odlučeno na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.