Rev-x-720/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 720/12-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice T. B. iz O., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika Z. N. iz O., kojeg zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u V., radi činidbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gžx - 87/2011-2 od 12. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P - 2589/2010-4 od 16. ožujka 2011., u sjednici održanoj 24. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gžx - 87/2011-2 od 12. travnja 2012. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj P - 2589/2010-4 od 16. ožujka 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja i tuženik tako obvezan: „sa tužiteljicom sklopiti kupoprodajni ugovor kojim prodavatelj prodaje tužiteljici kao kupcu nekretnine prema sklopljenom privremenom kupoprodajnom ugovoru od 12. 3. 1981. i to upisane u zk. ul. 365. K.O. O., a koje se sastoje od kuće sagrađene na k.č. br. 5211 u … sa k.č. br. 5211 zemljište i dvorište sa 282. m2 i k.č. br. 5212 zemljište sa 356 m2 kojima prema sadašnjem z.k. stanju odgovara nekretnina u K.O. O. upisana u zk. ul. 365. u AI kao k.č. br. 5211/2 zemljište i dvorište ulica … u površini od 153 m2 i k.č. br. 5212. oranica u … u površini od 356 m2 i u AII kuća br. 40. u ulici … koja je sagrađena na k.č. br. 5211/2, a koji će sadržavati tabularnu ispravu da tuženik kao prodavatelj dozvoljava tužiteljici kao kupcu da bez ikakvog daljnjeg odobrenja može u zemljišnim knjigama izvršiti upis svog prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na svoje ime i to u roku od 15. dana, jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti ova presuda“. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici iznos 58.936,85 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i tako potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

– dalje: ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine prema obvezi iz prethodno sklopljenog predugovora između stranaka.

U ranijim postupcima koji su vođeni između stranaka nije postavljen zahtjev da se nalaže tuženiku da s tužiteljicom sklopi kupoprodajni ugovor. Tako, suprotno revizijskim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 9. ZPP-a jer u pravnom odnosu između stranaka prethodno nije pravomoćno presuđeno o istovjetnom zahtjevu. Naime, uz istovjetnu činjeničnu osnovu, dvije su parnice objektivno istovjetne ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev. Isto tako, tuženik neosnovano prigovara nepravilnoj primjeni odredbi čl. 331. st. 1. ZPP-a, te čl. 190. st. 2. ZPP- a u tijeku postupka. To iz razloga što se u smislu odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a presuda na temelju priznanja može donijeti jedino ako tuženik do zaključenja glavne rasprave izričito prizna tužbeni zahtjev, koje pretpostavke tijekom ovog postupka nisu bile ispunjene. S druge strane, prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, nakon dostave tužbe tuženiku sud je ovlašten dopustiti preinaku tužbe i kad se tuženik protivi ako, kao u konkretnom slučaju, smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 45. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) prihvatili zahtjev tužiteljice cijeneći da su stranke 12. ožujka 1981 sklopile predugovor kojim su se obvezale na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine kojim će tužiteljica kao kupac od tuženika kao prodavatelja kupiti nekretninu u O. (k.č. br. 5211 i k.č. br. 5212 ZU 365 k.o. Osijek, u naravi zemljište na kojem je izgrađena kuća). Međutim, ugovor kojeg su stranke sklopile 1981. i nazvale „privremeni kupoprodajni ugovor“ prema svom sadržaju predstavlja ugovor o prodaji nekretnine, a ne predugovor u smislu odredbe čl. 45. ZOO-a, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi. Naime, ovim ugovorom prodavatelj „prodaje vlasništvo nekretnine“ precizirane točkom I. ovog ugovora, te „dozvoljava da kupac navedene nekretnine prenese na svoje ime“, dok se kupac obvezuje platiti precizno određenu kupoprodajnu cijenu, te je usuglašeno da kupac stupa u posjed nekretnine do 15. lipnja 1981.

Dakle, ovim ugovorom nisu samo određeni predmet i cijena kao bitni sastojci ugovora o kupoprodaji, već je prodavatelj preuzeo i obvezu prijenosa vlasništva (a ne obvezu da će kasnije sklopiti drugi ugovor kojim će se obvezati na prijenos vlasništva). Činjenica da su se stranke točkom IV. ugovora sporazumjele da će sastaviti „definitivan kupoprodajni ugovor“ ne čini taj pravni posao predugovorom u smislu odredbe čl. 45. ZOO-a. To iz razloga što je predugovor takav ugovor kojim se preuzima obveza kasnijeg sklapanja drugog glavnog ugovora, što ovdje nije slučaj jer je ugovor već sklopljen i ima sve bitne elemente ugovora o prodaji u smislu odredbe čl. 454. st. 1. ZOO-a.

Međutim, da bi se u navedenom činjeničnom osnovu pravilnom primjenom materijalnog prava moglo odlučiti o postavljenom zahtjevu tužiteljice, potrebno je prethodno utvrditi je li u pravnom odnosu između stranaka osnovan prigovor zastare potraživanja iz sklopljenog kupoprodajnog ugovora, kako to ističe tuženik. Zahtjev za ostvarivanje potraživanja iz sklopljenog ugovora o prodaji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 371. ZOO-a). Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Utoliko je za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi kada je prema sklopljenom kupoprodajnom ugovoru između stranaka tužiteljica imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a koju činjenicu su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe čl. 45. ZOO-a propustili utvrditi.

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrđene naprijed navedene odlučne činjenice to ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda. Navedenim je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu. S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 24. rujna 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.