Criminal negligence by military officer does not meet strict liability threshold for state compensation recovery.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the State's appeal against a lower court ruling that rejected a claim for reimbursement of vehicle damage. The plaintiff sought recovery of funds paid to a third party after a traffic accident involving a military officer, who had consumed alcohol but showed only low blood concentration. The court determined that the officer's conduct constituted negligence rather than gross negligence or intent, which are the mandatory prerequisites for holding a state employee liable under the relevant laws. Consequently, the court upheld the lower courts' decision that the legal conditions for demanding reimbursement were not met.
Legislator headnote
AI generatedZakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske; Zakon o državnim službenicima i namještenicima; Zakon o obveznim odnosima: Liability of state employees for damages requires intent or gross negligence; mere negligence or low alcohol consumption does not satisfy the statutory threshold for reimbursement claims.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1916/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Katarine Buljan, Ljubice Munić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije osječko-baranjske, sada nadležno Državno odvjetništvo, protiv tuženika B. F. iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-12/99 od 21. siječnja 1999., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-58/98 od 7. listopada 1998., u sjednici održanoj dana 27. svibnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-12/99 od 21. siječnja 1999. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku od 7. listopada 1998., br. P-58/98, kojom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.236,51 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužiteljica je zatražila povrat iznosa isplaćenog s naslova naknade štete trećoj osobi, u svezi sa štetnim događajem, odnosno prometnom nezgodom od 27.12.1995. godine u kojoj je sudjelovao tuženik kao vojni namještenik, i upravljajući vozilom tužiteljice, oštetio osobno vozilo na kojem je nastala materijalna šteta koju je naknadila tužiteljica.
Prvostupanjski je sud, a što prihvaća i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev, smatrajući da u smislu odredaba čl. 48. st. 1. i čl. 10. st. 4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) nisu ispunjene pretpostavke koje tuženoj daju pravo da traži povrat iznosa isplaćenog trećim osobama, budući da ocjenjuju da šteta nije od strane tuženika učinjena niti namjerno, niti krajnjom nepažnjom.
Prema odredbama čl. 10. st. 4. tog Zakona na djelatničke odnose, prava i obveze u službi, te odgovornost vojnih osoba službenika i namještenika na službi u oružanim snagama primjenjivat će se odredbe propisa o državnim službenicima i namještenicima, a o pitanjima koja tim propisima nisu uređena primjenjivat će se opći propisi o radu.
Prema odredbama čl. 72. st. 1. i 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti ("Narodne novine", broj 74/94, 86/94, 7/95 i 27/01), propisano je da postoji odgovornost za štetu državnih službenika i namještenika nanesenu, u službi ili u svezi sa službom, namjerno ili krajnjom nepažnjom. Odredbama čl. 170. i 171. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) također je predviđeno pravo zahtijevati od radnika naknadu isplaćene svote ako je štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.
Slijedom izloženog kako u primjeni posebnih propisa tako i u primjeni općih propisa o odgovornosti za štetu, tužiteljica bi u ovom slučaju mogla zahtijevati povrat isplaćenih iznosa od tuženika samo u slučaju ako je on štetu prouzrokovao krajnjom nepažnjom ili namjerno. Polazeći od utvrđenih okolnosti samog slučaja (tuženik je svojim vozilom pokušao ući u Postaju za tehnički pregled, no istovremeno je krenuo i vozač osobnog automobila uslijed čega je došlo do kontakta vozila, utvrđena je koncentracija alkohola u krvi tuženika od 0,49 g/kg, koja je ocijenjena kao niska, odnosno neznatna) sudovi zaključuju da je tuženik doduše kriv za nastanak štetnog događaja, ali da se stupanj njegove krivnje može ocijeniti kao nepažnja, a ne kao krajnja nepažnja ili namjera.
Prvostupanjska presuda sadrži zaista iscrpno obrazložene razloge koji se odnose na okolnosti samog događaja, pa polazeći od tih utvrđenja koje prihvaća i drugostupanjski sud ovaj revizijski sud, također, prihvaća zaključak da se ponašanje tuženika ne može ocijeniti kao krajnja nepažnja ili namjera.
S obzirom na izloženo pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev odbijen budući da nisu bile ispunjene pretpostavke koje bi tužiteljici davale pravo da traži povrat isplaćenog iznosa od tuženika.
Svojim ponovljenim revizijskim prigovorima tužiteljica u stvari daje svoju ocjenu okolnosti kritičnog događaja čime nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka i ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, pa se ti revizijski navodi ukazuju kao neosnovani. Nije ostvaren niti revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s obzirom da prvostupanjska presuda, a što prihvaća i drugostupanjski sud, sadrži zaista obrazložene razloge o svim odlučnim okolnostima koji razlozi nisu u suprotnosti sa rezultatima provedenih dokaza i sadržajem spisa.
Slijedom svega izloženog reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 27. svibnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.