I Kž-495/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 495/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 92. KZ-a u svezi s čl. 33. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. ožujka 2005. godine, broj K-10/04, u sjednici održanoj dana 22. rujna 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. K. je temeljem čl. 354. toč. 1. ZKP-a u svezi čl. 29. st. 1. i 2. KZ-a, oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 92. KZ-a u svezi s čl. 33. KZ-a.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz

I Kž 495/05-3

podnesak u kojem predlaže uvažiti žalbu državnog odvjetnika, u čemu je na sjednici ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislav Dujmić.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je izreka presude proturječna razlozima.

Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude.

Kada žalitelj navodi dio obrazloženja pobijane presude (posebno označujući stranu 9. odjeljak 3., 4. i 5. obrazloženja pobijane presude) u kojem se govori kako su ostvareni svi bitni elementi kaznenog djela ubojstva na mah u pokušaju i na tome zasniva, navodnu, proturječnost izreke presude s razlozima, on potpuno zanemaruje da se u obrazloženju na više mjesta iznose razlozi kako je u opisanom ponašanju optuženika izostala protupravnost, jer je postupao u nužnoj obrani sa sviješću i voljom obraniti se od istovremenog i protupravnog napada oštećenika, pa nema niti kaznenog djela. Stoga je obrazloženje u potpunom suglasju s izrekom presude, uslijed čega nije točna tvrdnja žalitelja da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a. Žalitelj, naime, zanemaruje da se o nužnoj obrani, u kazneno-pravnom smislu, može raditi samo onda ako djelo obrane doista ima sve bitne elemente nekog kaznenog djela (u konkretnom slučaju kaznenog djela ubojstva na mah u pokušaju) uključujući i namjeru, dok subjektivna strana mora dodatno obuhvatiti i svijest počinitelja da se brani. Sud prvog stupnja je sve to razumljivo obrazložio i apstraktnu pravnu normu pravilno primijenio na konkretan događaj. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuje žalitelj.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja o ocjeni vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka i liječnika vještaka i analizi svih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni.

Optuženik je, nedvojbeno, osoba starije životne dobi, sitne tjelesne građe, dok je oštećenik znatno mlađi, teži i snažniji, pa je ispravan zaključak suda prvog stupnja kako je optuženik bio u potpuno inferiornom i ponižavajućem položaju kada mu je oštećenik, dok je on ležao na leđima, sjeo na trbuh udarajući ga pivskim bocama po tijelu.

Oštećenik je bio u protupravnom, ničim izazvanom napadu na optuženikov tjelesni integritet, pa stoga nije sporno pravo braniti se. Optuženik se poslužio jedinim njemu dostupnim sredstvom za odbijanje istodobnog napada. Nije imao vremena hladno i racionalno prosuditi situaciju, jer se nalazio u bezizlaznom položaju, izložen upornom i intenzivnom napadu oštećenika. Izjave koje je optuženik dao neposredno nakon događaja, više govore o njegovom psihičkom stanju (koje je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještakinje iz bolnice V.) nego o njegovoj stvarnoj namjeri lišiti života svoga sina.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je, temeljem izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza

I Kž 495/05-3

osnovano utvrdio da je optuženik postupao u nužnoj obrani, odbijajući od sebe istodobni protupravni napad, što nije kazneno djelo.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a ispitujući je u skladu s čl. 379. st. 1. i 2. ZKP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ni povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 387. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.