Rev-245/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. i T. B., oboje iz Z., zastupani po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. M. i V. M., oboje iz Z., zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., radi priznanja prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. srpnja 1995. godine, br. X Gž-2884/95., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1994. godine, br. P-1059/94., u sjednici održanoj dana 21. prosinca 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-245/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj sud ne nalazi da je takva povreda učinjena.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-245/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. i T. B., oboje iz Z., zastupani po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. M. i V. M., oboje iz Z., zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., radi priznanja prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. srpnja 1995. godine, br. X Gž-2884/95., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1994. godine, br. P-1059/94., u sjednici održanoj dana 21. prosinca 1999. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćenje tužbeni zahtjev tužitelja da su im tuženici dužni priznati pravo vlasništva obiteljske stambene zgrade sagrađene u Z., Z. D., na kč.br. 2986/1114 i to u njenom dijelu od 36/84 koja čestica ima ukupnu površinu od 84 čhv i upisana je u zk. ul. br. 4120 k.o. G. sa pravom korištenja tog dijela zemljišta od 36/84 dijela na kojem se zgrada nalazi u skladu s faktičnim stanjem u naravi te da su dužni izdati valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
Ujedno je odlučeno da su tuženici dužni tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.622,00 kn.
Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude.
Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Postupak pred nižestupanjskini sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Iako se kao revizijski razlog navodi bitna povreda odredaba parničnog postupka u reviziji se izričito ni opisno ne ukazuje na neku određenu bitnu povredu.
Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj sud ne nalazi da je takva povreda učinjena.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno na temelju provedenih dokaza da su tužitelji kupili od stvarnih vlasnika spornu nekretninu, kao i da je ta nekretnina pogrešno uknjižena na tužene iako je oni nisu kupili, jer im tu nekretninu nisu mogli prodati prodavatelji R. i F. B., budući nisu bili vlasnici.
Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev.
Iz ugovora kojim vlasnici prodaju nekretninu tuženima jasno je da im nisu prodali spornu, jer se u ugovoru navodi da se prodaje kako je viđeno kod pogodbe i kako su prodavatelji uživali do dana prodaje.
U vrijeme prodaje postoji objekt koji su kupili tuženici, koji je odvojen od objekta tužitelja, tako da je dvorište ograđeno i postoji poseban ulaz za svaku od nekretnina. Objekt tužitelja nisu uživali prodavatelji, već ono što su prodali tuženima.
Dakle, tuženicu su vrlo dobro znali što u naravi kupuju kako to proizlazi iz ugovora.
I sama tužena u stranačkom iskazu govori da je postojao pomoćni objekt kada su oni kupovali, a u kojem su stanovali prednici tužitelja, te da se oni nisu interesirali tko je vlasnik tog objekta jer su smatrali da je privremeno.
Prema tome, nema dvojbe da su tuženici dobro znali što kupuju i da nisu kupili spornu nekretninu.
Iz dokumenata u spisu proizlazi da nekretnina tužitelja i baš kuća ima i različiti broj od kuće tuženih tako kuća tuženih nosi br. Prvomajska 5, a kuća tužitelja Prvomajska 5a.
Prema tome, neosnovano je pozivanje tuženih na stjecanje vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige.
Sve kada bi ugovor kojim su tužitelji kupili spornu nekretninu bio ništav, kao suprotan propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, taj bi se ugovor smatrao valjanim, jer nema drugih nedostataka koji ga čine ništavim ili pobojnim, ovo s obzirom na odredbu čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine "Narodne novine", br. 52/96.), pa se neosnovano revidenti pozivaju na nevaljanost ugovora kojim su tužitelji kupili spornu nekretninu.
Tužitelji su ovlašteni tražiti izdavanje tabularne isprave i upis u javnu knjigu, a drugo je pitanje kada će to moći postići posebno u pogledu građevinskog objekta s obzirom na uvjete koji moraju biti prethodno ispunjeni za takvu uknjižbu.
Dakle, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Radi navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. prosinca 1999.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.