Rev-2510/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2510/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.H. iz Z., K. …, koju zastupa punomoćnik B.B., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. d.d. - Filijala Z., . ..... …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. veljače 1994. broj Gž-465/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. studenog 1993. broj Pn-3684/93, u sjednici održanoj 29. siječnja 1997.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. veljače 1994. broj Gž-465/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3684/93 od 23. studenog 1993. tako da se tužiteljici dosuđuje naknada za fizičke bolove u iznosu od 7.000,00 kn (7,000.000 HRD) umjesto pravomoćno dosuđene naknade u iznosu od 12.000,00 kn (12,000.000 HRD), a naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 18.500,00 kn (18,500.000 HRD) umjesto dosuđenog iznosa od 30.000,00 kn (30,000.000 HRD), sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. studenog 1993. pa do isplate, a preinačuje se odluka o parničnom trošku tako da se tužiteljici dosuđuje na ime cjelokupnog parničnog trošak iznos 4.250,00 kn, sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 23.11.1993. broj Pn-3684/93 suđeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu kako glasi:

Nalaže se tuženoj C. d.d., . ... …, da plati tužiteljici I.H. iz Z., 50,000.000 HRD (pedesetmilijuna HRD), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po osnovi čl. 277. st. 1. ZOO počev od 23. studenog 1993. pa do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parniči trošak u iznosu od 4,788.000 HRD u roku od 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za 61,000.000 HRD sa pripadajućim kamatama." Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. veljače 1994. broj Gž-465/94-2 suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 23. studenog 1993. broj Pn-3684/93 kao pod stavkom I izreke kojim je naloženo tuženoj da plati tužiteljici naknadu štete preko iznosa od 28,000.000 HRD do iznosa od 50,000.000 HRD (za iznos od 22,000.000 HRD) i u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 23. studenog 1993. broj Pn-3684/93 kao pod stavom II izreke i u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije i odredi parnični trošak sukladno uspjehu u parnici i trošak pristojbe revizije od 450.000 HRD.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu pravomoćno dosuđene naknade tužiteljici za pretrpljeni strah, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno primjenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada je pravomoćno dosuđena tužiteljici naknada za pretrpljeni strah u iznosu od 7.000,00 kn (7,000.000 HRD).

Odlučujući o visini te naknade i ovaj je revizijski sud imao u vidu okolnosti slučaja, te intenzitet i trajanje straha (jačeg intenziteta 1-2 dana, a u daljnjem liječenju da je postojao strah sekundarne naravi radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja), kao i da je događaj jako neurotizirao tužiteljicu koja se i danas boji prometa. Zbog toga je tužiteljici dosuđena primjerena naknada za strah.

Osnovano, međutim, tužena prigovara visinama naknada tužiteljici za fizičke bolove i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, jer su dosuđene visine za te vidove štete previsoke, a primjerena naknada za fizičke bolove iznosi 7.000,00 kn (7,000.000 HRD) a naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 18.500,00 kn (18,500.000 HRD).

Odlučujući o visinama navedenih naknada ovaj je revizijski sud imao u vidu vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila kritičnog dana (udarno-krvne podljeve glave frontotemporalno desno, trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa nategnućem paravertebralnih mišića vrata, te udarno-krvne podljeve lijeve glutealne regije i lijeve potkoljenice), te intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpila nakon ozljeđivanja (jaki bolovi oko 7 dana, srednje jaki oko 10 dana, manje bolove oko 25 dana, dok su se povremeni bolovi javljali 8 tjedana), kao i da smanjenje životne aktivnosti tužiteljici iznosi 15% (stranke sporazumno prihvatile navedeno smanjenje), a imao je u vidu i životnu dob tužiteljice (rođ. 1973.), te da će dugo vremena osjećati te duševne boli.

Osim navedenog ovaj je sud odlučujući o visinama naknada za traženu neimovinsku štetu tužiteljici, vodio računa o značenju povrijeđenog dobra, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.