Legislator Case Law & Legislation
Rev-132/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to property dispute value under statutory threshold.

Case Number Rev-132/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a final second-instance decision regarding a housing rights dispute. The appellants argued for the annulment of lower court rulings, but the court found the appeal inadmissible because the total value of the disputed claims did not exceed the statutory threshold for appellate review. Consequently, the court held that the first-instance court correctly refused to grant the appeal within its authority.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; Čl. 400. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible in property disputes where the claimed value does not exceed the statutory limit, even if the dispute involves non-monetary rights like tenancy.

Keywords

AI generated
Croatian Civil Procedure Appeal Admissibility Property Value Threshold Housing Rights Dispute Supreme Court Review

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 132/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., te M. B., oboje iz P., koje zastupa punomoćnik M. M.-P., odvjetnica iz P., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo pravosuđa iz Zagreba, koje zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi priznanja prava na otkup stana, rješavajući reviziju izjavljenu po tužiteljima protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Požegi od 17. kolovoza 1995. br. Gž-117/95 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Požegi od 15. studenoga 1994. br. P-478/93, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1998. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

"I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je odluka tužene RH, podredno Ministarstvo pravosuđa i Kaznenog zavoda P. od 8. veljače 1993. godine i 15. ožujka 1993. godine, broj 371/05/93/01 o preimenovanju za službene potrebe nezakonita".

II. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao preuranjen, a koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji B.D. i B.M. iz P., stekli stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u P., na drugo katu desno, a koji se sastoji od predsoblja, dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s WC- om, lođe i drvarnice, ukupne površine 55,83 m5, što je tužena dužna priznati i zaključiti s tužiteljima ugovor o kupnji stana slijedećeg sadržaja":

"Republika Hrvatska zastupana po zamjeniku ministra Ministarstva pravosuđa temeljem zastupstva Vlade Republike Hrvatske, klasa 370-01/90-01/04, ur. broj 50-0115-91-16 od 24. rujna 1991. godine (u daljnjem tekstu prodavatelj), te B.D. i B.M. oboje iz P., (u daljnjem tekstu kupci) sklopili su

UGOVOR O PRODAJI STANA NA KOJEM POSTOJI

STANARSKO PRAVO."

Dalje u izreci prvostupanjskog rješenja navodi se podrobno sadržaj predloženog ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

Tužitelji B.D. i B.M. odbijaju se sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Tužitelji su protiv navedenog pravomoćnog drugostupanjskog rješenja izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Revizija protiv rješenja iz st. 1. iste zakonske odredbe čl. 400. ZPP nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude (čl. 382. st. 2. i 3. ZPP).

U ovoj pravnoj stvari tužitelji su protiv istog tuženika ovom tužbom postavili tri zahtjeva pa se vrijednost predmeta spora određuje po zbroju vrijednosti svih zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP).

Prema mjerodavnoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim zahtjevima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn (ranije 3,000.000 HRD).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelju u tužbi naveo ne prelazi 3.000,00 kn (ranije 3,000.000 HRD). Tužitelji su u tužbi označili vrijednost predmeta spora sa 1.500,00 kn (ranije 1,500.000 HRD) što znači, da tako označena vrijednost predmeta spora obuhvaća vrijednost predmeta spora glede sva tri postavljena zahtjeva obuhvaćena njihovom tužbom u ovom predmetu.

Kako jedan od navedena tri zahtjeva i to onaj radi utvrđenja, da su tužitelji stekli stanarsko pravo na stan u P. - predstavlja spor o korištenju stana, a prema odredbama bivšeg Zakona o stambenim odnosima ne predstavlja takav spor u kojem je revizija dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora - to je vrijednost predmeta spora po ovom zahtjevu tužbe utvrđena prema odredbi čl. 38. ZPP (vrijednost jednogodišnje stanarine prema danu tužbe) i ustanovljeno na taj način, da vrijednost predmeta spora po tom zahtjevu iznosi 548.700,00 HRD (sada 548,70 kn).

Prema tome iz svega izloženog proizlazi da vrijednost predmeta spora svih zahtjva obuhvaćenih tužbom u ovoj pravnoj stvari zajedno ne prelazi 3.000,00 kn, pa slijedom toga, a pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. u svezi čl. 400. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena.

Stoga je pozivom na odredbom čl. 392. ZPP valjalo reviziju odbaciti, jer to u granicama svojih ovlasti (čl. 389. ZPP) nije učinio prvostupanjski sud.

U Zagrebu, 31. ožujka 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.