Legislator Case Law & Legislation
Rev-783/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed a revision against a sale contract due to lack of creditor knowledge of the debt.

Case Number Rev-783/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment confirming a sale contract. The lower courts found that the buyer did not know or could not have known about the seller's debts to the creditor at the time of the transaction. Consequently, the court ruled that the statutory conditions for revoking the disposition due to creditor harm were not met.

Legislator headnote

AI generated

čl. 281. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; A disposition by a debtor can be revoked if the debtor knew or should have known it would harm creditors, and the third party knew or should have known this.

Keywords

AI generated
revocation of disposition creditor harm good faith acquisition sale contract validity burden of proof third party knowledge ZOO article 281

Cited Legislation

AI generated
čl. 281. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Revident se posebno poziva na odredbu čl. 281. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZOO).
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
čl. 265. Zakona o izvršnom postupku
Tužitelj u svojoj reviziji neosnovano prigovara i privremenoj mjeri za osiguranje novčanog potraživanja u smislu čl. 265. Zakona o izvršnom postupku, jer po čl.
čl. 9. Zakona o izvršnom postupku
čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona
Revizija nije dopuštena ni u ovršnom postupku i postupku osiguranja ni prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96).
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-783/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Z., koga zastupa V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. M. iz P., koga zastupa S. O., odvjetnik u P., radi pobijanja kupoprodajnog ugovora, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. studenog 1997. godine broj Gž-6263/96 kojom je glede glavne stvari potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1996. godine broj P-269/90, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik F.M. iz P., kao vlasnik zgrade u P., U. …, koja sagrađena na k.č.br. 3850, te ima dvorište koje se sastoji od k.č.br. 5188/28, a koje nekretnine su upisane u z.k.ul.br. 3777 k.o. P. dužan je trpjeti da se tužitelj J.P. iz Z. naplati iz vrijednosti kuće do visine svoje tražbine prema Z.P. u protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH na dan plaćanja iznosa od 1,400.000 ATS, a prema presudi Okružnog suda u Bečkom Novom Mestu, 1 Cg - 1274/86 od 2. rujna 1986. godine sa 6% kamata od 2. lipnja 1986. godine pa do plateža, te troškova u visini od 43.512,53 ATS, a koja presuda je priznata rješenjem Okružnog suda u Zagrebu broj R-65/86 od 22. travnja 1987. godine kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Tužitelju je naprotiv naloženo da je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 100.000,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja sud drugog stupnja je odbio tu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da je kao vlasnik zgrade u P., U. …, dužan trpjeti da se tužitelj naplati u vrijednosti kuće do visine svoje tražbine prema Z.P. u protuvrijednosti iznosa od 1,400.000 ATS, te troškova od 43.512,53 ATS, dok je preinačena presuda suda prvog stupnja glede odluke o parničnom trošku te je naloženo tužitelju da na ime naknade parničnog troška plati tuženiku iznos od 5.950,00 kn, a tuženik da plati tužitelju na ime naknade parničnog troška iznos od 400,00 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno revizijskim prigovorima u pobijanoj presudi ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i u njoj nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident prema sadržaju svoje revizije posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident se posebno poziva na odredbu čl. 281. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZOO).

Prema, naime, odredbi čl. 281. st. 1. ZOO teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom se ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Tuženik je treća osoba koje je kupila od tužiteljevog dužnika Z.P. prijepornu kuću i u svoju korist u zemljišnoj knjizi zaključila pravo prvenstvenog reda prava vlasništva.

Sudovi su utvrdili da tuženik u vrijeme spomenutog sklapanja ugovora o prodaji nije znao niti je mogao znati za dugove Z.P. koje je imao prema tužitelju, te da je u cijelosti isplatio cijenu kuće 30. srpnja 1986. godine, a kako to proizlazi iz potvrde U. banke H. - I. banke P. (list 52).

Sudovi su prema tome pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili navedeni tužbeni zahtjeva tužitelja.

Revident se neosnovano poziva na svoj dopis odvjetniku dr. M.J. datiran sa 2. rujna 1986. godine (list 54) jer tuženik iz tog dopisa nije saznao niti mogao znati za dugove Z.P. prema tužitelju. Tuženik prije toga vremena je i kupio, te isplatio u cijelosti prijepornu kuću.

Tužitelj u svojoj reviziji neosnovano prigovara i privremenoj mjeri za osiguranje novčanog potraživanja u smislu čl. 265. Zakona o izvršnom postupku, jer po čl. 9. toga Zakona protiv pravomoćne odluke donesene u postupku izvršenja i osiguranja nije dopuštena revizija. Revizija nije dopuštena ni u ovršnom postupku i postupku osiguranja ni prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96).

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 15. svibnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.