Rev-2888/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2888/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.T. iz D.S., …. , sada …. koga zastupa V.A., odvjetnik u D.S., protiv tuženih K.T., M.T. i Ž.T., svi iz Australije, koje zastupa K.T., po punomoćniku D.S., odvjetniku u D.S., radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 1. ožujka 1994. godine br. Gž-677/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dugom Selu od 3. prosinca 1993. godine br. P-191/93, u sjednici održanoj dana 11. rujna 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužbe na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina - kuće sa zemljištem, pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude i da su mu tuženici dužni izdati valjanu ispravu za zemljišnoknjićni upis, koji će u protivnom zamijeniti pravomoćna sudska odluka. Odlučeno je da tužitelj naknadti tuženima parnični trošak u iznosu od 1.382 kn, u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede postupka s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud drugog stupnja je u cijelosti prihvatio utvrđenja i ocjenu suda prvog stupnja da se na strani tužitelja ne ostvaruju pretpostavke za mogućnost stjecanja prava vlasništva na spornim nekretninama tmeljem dosjelosti, jer tužitelj nije savjestan i pošten posjednik stvari (čl. 28. ZOVO). Pri tome je sud drugog stupnja istakao i činjenicu, koju su tuženici naveli u odgovoru na žalbu (25) da je tužitelj 1. veljače 1977. godine izrazio želju da kupi spornu kuću, u čemu tužitelj i vidi bitnu povredu parničnog postupka budući da se o toj činjenici u tijeku postupka nije očitovao, niti se o toj okolnosti u postupku raspravljalo. Tužitelj nije u pravu. Naime, u postupku je utvrđeno da je sada pok. T.T. prilikom odlaska u Australiju (1972. godine) svome nećaku, ovdje tužitelju, ustupio kuće sa zemljištem na korištenje uz naknadu, što očito ukazuje da je tužitelj znao da imovina koju koristi nije njegova, pa istoj nije ni mogao steći pravo vlasništva temeljem dosjelosti (čl. 28. u svezi čl. 72. st. 2. tadašnjeg ZOVO). Kraj takovih za ovaj spor i odlučnih utvrđenja sudova dodatni navodi u obrazloženju suda drugog stupnja na koje je revident upozorio kao na bitne povrede postupka nema i ne može imati značenje takove povrede koja bi mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke o sporu.

Iz tih razloga i kraj nepostojanja ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) trebalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. rujna 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.