I Kž-889/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 889/10-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Hajrije Novoselec i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. lipnja 2010. broj K-4/10, u sjednici održanoj 25. svibnja 2011. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i optuženikovog branitelja P. P., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim opt. D. K. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstvom iz čl. 90. Kaznenog zakona, te ga je, na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, u koju mu je kaznu, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja kao i ono provedeno u pritvoru od 2. prosinca 2009. pa dalje.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP), u vezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. istog Zakona, optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka.

Tu presudu pobija optuženik osobno i putem branitelja P. P., odvjetnika u Z.. U žalbi podnesenoj putem branitelja optuženik ističe žalbene osnove povrede kaznenog zakona i injeničnog stanja a žali se i zbog odluke o kazni i predlaže da Vrhovni pogrešno utvrđenog č

sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U osobno podnesenoj žalbi optuženik izražava žaljenje što je zbog stanja u koje je doveden lišio života svoju suprugu, tvrdi da mu to nije bio cilj niti namjera, da je naprosto izgubio kontrolu nad svojim ponašanjem, a da je kazna koja mu je izrečena, u svakom slučaju, prestroga. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske

I Kž 889/10-6

preinači pobijanu presudu „u drugo kazneno djelo“ a u svakom slučaju da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske izreče blažu kaznu.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Vraćajući spis, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je mišljenja da su žalbe optuženika neosnovane i predlaže da ih Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije.

U podnesenim žalbama optuženik i njegov branitelj zatražili su da ih se izvijesti o sjednici vijeća, čemu je, sukladno odredbi čl. 374. st. 1. ZKP udovoljeno. U skladu s odredbom čl. 374. st. 2. ZKP, budući da je optuženik u pritvoru a ima branitelja, vijeće njegovu nazočnost nije ocijenilo svrhovitom pa je sjednica vijeća održana bez nazočnosti optuženika. Sjednici su nazočili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić i branitelj optuženika P. P., odvjetnik u Z..

Žalba optuženika nije osnovana.

Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik ne čini spornom objektivnu stranu počinjenog kaznenog djela. Tako nespornom čini okolnost da je optuženik … 2009. oko 02,00 sati u obiteljskoj kući, nakon verbalnog i fizičkog sukoba usmrtio suprugu I. K., tako što je više puta njezinom glavom udario o pod od čega je ona zadobila povrede od kojih je umrla. Nesporno je i to što je optuženik tijelo pokojnice odvezao do obale rijeke S. te ga je spustio u rijeku.

Optuženik prigovara subjektivnoj strani počinjenog kaznenog djela u čemu vidi povredu kaznenog zakona a tu povredu kaznenog zakona veže uz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako prigovara utvrđenjima prvostupanjskog suda i tvrdi da je prvostupanjski sud selektivno prihvatio dijelove njegove obrane i to one koji potvrđuju da bi optuženik postupao s izravnom namjerom, zanemarujući pritom okolnost da je optuženik tempore criminis bio

nosti,

smanjeno ubrojiv u srednjem prema težem stupnju zbog primarnog poremećaja lič dugotrajnog sukoba sa pokojnom oštećenicom koji je prijetio raspadom obiteljske zajednice i akutnom situacijom svađe i fizičkog sukoba optuženika i oštećenice, koji je prethodio samom kaznenom djelu. Ukazujući na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka psihijatra, upravo svađa i fizički sukob, po stajalištu žalitelja, dovode kod optuženika do afekta i drastičnog reagiranja, što uostalom potvrđuje i sam optuženik navodeći da je bio u stanju u kojem se nije mogao kontrolirati. Zbog navedenog žalitelj sugerira da se inkriminirane zgode moglo raditi o ubojstvu na mah ili čak o prouzročenju smrti iz nehaja, a ne o kaznenom djelu ubojstva kako je to, po žalitelju nepravilno, zaključio prvostupanjski sud.

Protivno ovakvim žalbenim prigovorima optuženika prvostupanjski sud potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je ponašanje optuženika ispravno označio kao kazneno djelo ubojstva počinjenog s izravnom namjerom.

Ovakav zaključak prvostupanjski sud je ispravno utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, a i kazivanju samog optuženika. Optuženik sam navodi

I Kž 889/10-6

da je tijekom njihovog sukoba oštećenica stiskala njegove testise i ogrebla ih noktima, nakon čega je testise pustila, a tijekom naguravanja, nakon što oštećenica pušta optuženika, oni padaju na pod. Ovakva činjenična utvrđenja i optuženik čini nespornim kako tijekom postupka tako i sada u žalbi. Nesporno postupanje oštećenice, ma kako iritantno bilo za optuženika, posebno ako se sagleda u svjetlu njihovih sukoba, a zbog njih i prijetećeg raspada obiteljske zajednice, kod prosječne osobe, međutim, ne može dovesti do stanja razdraženosti koje bi rezultiralo ubojstvom na mah kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena na provedenom vještačenju nisu dovedena u sumnju žalbom optuženika, koja samo ponavlja teze obrane iz prvostupanjskog postupka, na što je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge, koje kao pravilne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud.

Još manje je prihvatljiva tvrdnja žalbe da bi optuženik svojim radnjama počinio kazneno djelo prouzročenja smrti iz nehaja, kako to, također ispravno, utvrđuje prvostupanjski sud. Situacija kada optuženik, što uostalom i sam govori u svojoj obrani, višekratno udara glavom oštećenice o pod, što prestaje činiti tek kada vidi da je ona mrtva, a nakon toga čini čitav niz radnji kojima želi prikriti što je učinio (čisti sobu u kojoj je došlo do ubojstva, odvozi mrtvo tijelo i baca ga u S., traži oštećenicu kod rođaka i prijatelja kako bi prikrio njezin nestanak) potvrđuju da je optuženik postupao s izravnom namjerom, a svemu ovome uzrok je u dugotrajnom sukobu i poremećenim odnosima između optuženika i oštećenice što je kulminiralo inkriminirane večeri i bilo neposredni povod ovog kaznenog djela.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni. Neosnovano optuženik tvrdi da mu je prvostupanjski sud odmjerio neprimjereno visoku kaznu, jer da veliki broj olakotnih okolnosti nije dostatno vrednovao, a otegotne okolnosti istodobno je precijenio. Suprotno ovakvim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud ispravno je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, činjenicu što je otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno kao i okolnost što je dosada neosuđivana osoba. Točno je da prvostupanjski sud nije izrijekom, kao olakotnu okolnost cijenio priznanje optuženika. To međutim nije niti mogao učiniti jer je optuženik očitujući se o osnovanosti optužbe izjavio da se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo, pa se niti ne može smatrati da je kazneno djelo priznao, a to ne proizlazi niti iz obrane optuženika niti iz njegove žalbe.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i cijenio i sve otegotne okolnosti i to posebno okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno a koje se ogledaju u postupanju optuženika koji svoju suprugu lišava života u kući u kojoj žive i u kojoj se nalazi njihovo troje djece. Nadalje ispravno je kao otegotno cijenjeno i ponašanje optuženika u vidu pokušaja prikrivanja počinjenog djela puštanjem tijela žrtve u rijeku S..

Sve navedeno ukazuje da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, te je i po mišljenju Vrhovnog suda

I Kž 889/10-6

Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda optuženika osudio na kaznu jedinu pogodnu za ostvarenje specijalne i generalne prevencije iz čl. 6. i čl. 50. Kaznenog zakona.

Kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. ZKP nisu nađene povrede iz te odredbe zakona, trebalo je odbiti žalbu optuženika i odlučiti kao u izreci ove presude, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.