Gzp-1672/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1672/08-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari I- predlagateljice dr. N. Č., i II-predlagateljice L. Č., obiju iz S., koje zastupa punomoćnik dr. S. Ć., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. travnja 2008., 28. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagateljici dr. N. Č., i II-predlagateljici L. Č., objema iz S., u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, svakoj.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljice su 2. travnja 2008., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07. i 113/08. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Splitu podnijele zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, pod posl. br. P-1259/98. Županijski sud u Splitu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda pod posl. br. spisa Gž-5688/08 radi odlučivanja povodom žalbe, rješenjem od 21. listopada 2008. (posl. br. Gzp-336/08) oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu 24. studenog 2008., kao stvarno nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljicâ u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Splitu, pod posl. br. P- 1259/98 i očitovanja Općinskog suda u Splitu, br. 9 Su-20/08 od 10. srpnja 2008. utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljicâ za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 7. kolovoza 1998. pred Općinskim sudom u Splitu (dalje: sud), podnošenjem tužbe I-tužiteljice dr. N. Č. iz S., …, koju je zastupao punomoćnik dr. S. Ć., odvjetnik u S., i II-tužiteljice mldb. L. Č., koju zastupa majka i zakonska zastupnica N. Č., iz S., …, protiv tuženici M. P. iz S., …, radi utvrđenja ništavosti dvaju ugovora o darovanju i dosmrtnom uzdržavanju, te radi povrata imovine. Spis se vodio pod brojem P- 1259/08;

- na ročištu održanom 17. rujna 1998. tužiteljice su ostale kod prijedloga za izricanje privremene mjere, istaknutom u tužbi, te je tuženici dodijeljen rok od 15 dana za dostavu pisanog odgovora na tužbu i odlučeno da će se, sukladno prijedlogu tuženice, pribaviti spis suda P-323/97 koji se vodi u pravnoj stvari radi razvoda braka I-tužiteljice, ali i spisi Ov- 155/98, te O-85/98;

- tuženica je pisani odgovor na tužbu podnijela 29. rujna 1998.;

- tužiteljice su se na odgovor na tužbu očitovale podneskom od 21. listopada 1998, kojem su naknadno, podneskom od 26. listopada 1998., priložile i relevantne isprave;

- tuženica se na potonje podneske protustranaka očitovala 10. studenog 1998.;

- tužiteljice su na navode iz prethodnog podneska tuženice očitovale 5. siječnja 1999, te priložile daljnju relevantnu medicinsku dokumentaciju;

- ročište određeno 27. siječnja 1999. odgođeno je zbog nedostatka dokaza o obavljenoj dostavi za I-tužiteljicu i tuženicu, koje su na navedeno ročište bile pozvane radi saslušanja. Zamijećeno je da spisu prileži dostavnica za I-tužiteljicu, iz koje proizlazi da je dostava poziva istoj za navedeno ročište valjano obavljena;

- na ročište održano 23. travnja 1999. nisu pristupile I-tužiteljica i tuženica, premda im je objema dostava poziva za ročište radi saslušanja bila uredno obavljena. Sud je ponovno odlučio o pribavljanju spisa P-323/97, Ov-155/98, te O-85/98;

- na ročištu održanom 14. srpnja 1999. izveden je dokaz saslušanjem stranaka, I- tužiteljice i tuženice;

- tuženica je podneskom od 20. srpnja 1999. dostavila adrese predloženih svjedokâ;

- I-tužiteljica je podneskom od 19. kolovoza 1999. predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka doc. S. C., dok je podneskom od 11. listopada zamolila za određivanje ročišta;

- na ročištu održanom 14. ožujka 2000. sud je izvršio uvid u spise P-323/97, Ov- 155/98, te O-85/98, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka doc. S. C., te je naloženo tuženici navesti točan poslovni broj spisa formiranog u pravnoj stvari radi razvoda braka I-tužiteljice. Raspravnim rješenjem odlučeno je da će se svjedokinja M. Č. saslušati kod njezine kuće;

- tuženica je podneskom od 21. ožujka 2000. predložila izvođenje dokaza saslušanjem daljnjih svjedoka, te naznačila točne poslovne brojeve spisa na koje se poziva;

- svjedokinja M. Č. saslušana je kod njezine kuće 2. lipnja 2000. uz nazočnost I- tužiteljice i tuženice;

- na ročište održano 23. siječnja 2001. nije pristupila uredno pozvana tužena, te je ročište odgođeno;

- na ročištu održanom 9. travnja 2001. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. B. i V. G., te je raspravnim rješenjem odlučeno da će se ponovo pribaviti relevantni spisi O-85/98, P-529/97, P-710/98 i P-233/97, uz ostavljen rok I-tužiteljici od 15 dana za dostavljanje obavijesti o bolnici u kojem se liječio pokojni suprug I-tužiteljice;

- I-tužiteljica se podneskom od 23. travnja 2001. očitovala na iskaze svjedoka, te je predložila izvođenje dokaza neuropsihijatrijskim vještačenjem na okolnost ubrojivosti preminulog V. Č. u trenutku sastavljanja predmetnih ugovora;

- na ročištu održanom 4. srpnja 2001. utvrđeno je da je preminula svjedokinja R. Č., pregledani su spisi O-85/98 i P-233/97, dok su preostali spisi na odlučivanju povodom podnesenih žalbi na Županijskom sudu u Splitu, te je ročište odgođeno uz dodjelu roka od 30 dana strankama u svrhu dostave daljnjih dokaznih prijedloga i eventualnog mirnog rješenja spora;

- na ročištu održanom 15. listopada 2001. utvrđeno je da stranke nisu riješile spor mirnim putem, niti su podnijele daljnje dokazne prijedloge. Sud je raspravnim rješenjem odlučio pribaviti spise O-85/98, P-529/97, P-710/98 i P-233/97, uz ponovno određivanje roka I-tužiteljici od 15 dana za dostavljanje obavijesti o bolnici u kojoj se liječio pokojni suprug I- tužiteljice, kao i određivanje roka od 15 dana strankama za očitovanje glede prijedloga izvođenje dokaza neuropsihijatrijskim vještačenjem na okolnost ubrojivosti preminulog V. Č. u trenutku sastavljanja predmetnih ugovora;

- na ročištu održanom 11. travnja 2002. punomoćnici stranaka su zamolili za određivanje dodatnog roka za podnošenje daljnjih dokaznih prijedloga, te je strankama u tu svrhu dodijeljen rok od daljnjih 30 dana;

- ročište određeno 19. studenog 2002. odgođeno je zbog bolesti raspravnog suca;

- dopisom od 7. siječnja 2003. utvrđeno je kako se ročište određeno 3. ožujka 2003. neće održati zbog imenovanja raspravnog suca na novu dužnost;

- na ročištu održanom 16. ožujka 2004. I-tužiteljica je ostala kod dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza neuropsihijatrijskim vještačenjem na okolnost ubrojivosti preminulog V. Č. u trenutku sastavljanja predmetnih ugovora, te zamolila za određivanje dodatnog roka za dostavljanje obavijesti o bolnici u kojoj se liječio pokojni suprug I-tužiteljice, te joj je dodijeljen rok od 3 dana u navedenu svrhu;

- podneskom od 26. ožujka 2004. tužiteljica je obavijestila sud kako joj nije poznato u kojoj se bolnici liječio pokojni suprug I-tužiteljice, te je predložila pribaviti podatak o izabranom liječniku pokojnika od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO), u koju je svrhu sud 5. travnja 2004. poslao dopis HZZO;

- HZZO je 13. travnja 2004.obavijestio sud da pok. V. Č. nije imao izabranog liječnika;

- na ročištu održanom 11. svibnja 2004. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje Z. P., u svezi s kojim je punomoćniku I-tužiteljice ostavljen rok od 8 dana za očitovanje, obzirom da isti nije bio upoznat kako će se na ročištu tog dana provesti dokaz saslušanjem navedene svjedokinje;

- tužiteljice su se podneskom od 7. listopada 2004. očitovale na tijek postupka;

- na ročištu održanom 5. travnja 2005., I-tužiteljica je ostala kod dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza neuropsihijatrijskim vještačenjem na okolnost ubrojivosti preminulog V. Č. u trenutku sastavljanja predmetnih ugovora, pa joj je dodijeljen rok od 15 dana za dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije i uplatu predujma s tim u svezi;

- sud je dopisom od 2. svibnja 2005. ponovio nalog I-tužiteljici da u roku od 15 dana dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i uplati predujam za određeno vještačenje;

- I-tužiteljica je podneskom od 24. svibnja 2005. dostavila sudu dokaz o uplati izvršenoj u svrhu navedenog vještačenja, dok je podneskom od 8. rujna 2005. zamolila za žurno određivanje ročišta;

- na ročištu održanom 7. ožujka 2007. tužiteljica je dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju, pa je određeno da će se izvesti dokaz neuropsihijatrijskim vještačenjem na okolnost ubrojivosti preminulog V. Č. u trenutku sastavljanja predmetnih ugovora;

- vještak neuropsihijatar je nalaz i mišljenje dostavio sudu 17. kolovoza 2007., navodeći u bitnom kako preminuli V. Č. u trenutku sastavljanja predmetnih ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje;

- na ročištu održanom 2. listopada 2007. tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, predloživši njegovo saslušanje, što je sud prihvatio te II-tužiteljici odredio rok od 8 dana za dostavu punomoći za zastupanje po odvjetniku dr. S. Ć.;

- odvjetnik dr. S. Ć. dostavio je urednu punomoć za zastupanje II-tužiteljice u podnesku od 10. listopada 2007.;

- rješenjem od 23. listopada 2007. sud je odgodio ročište određeno za 6. studenoga 2007., zbog spriječenosti vještaka da pristupi na ročište;

- na ročištu održanom 20. studenog 2007. saslušan je vještak, te su tužiteljice povukle prijedlog za privremenu mjeru, a glavna rasprava je zaključena;

- rješenjem od 18. travnja 2008. ponovo je otvorena glavna rasprava u svrhu dopune dokaznog postupka saslušanjem I-tužiteljice i tuženice;

- tužiteljice su se očitovale podneskom 30. travnja 2008.;

- na ročištu održanom 30. svibnja 2008. stranke nisu pristupile zbog lošeg zdravstvenog stanja, pa je glavna rasprava zaključena;

- na ročištu za objavu presude održanom 11. lipnja 2008. sud je donio i objavio presudu kojom je utvrđeno da su ugovori, koji su predmet tužbenog zahtjeva, ništetni, dok je rješenjem utvrđeno da su tužiteljice povukle prijedlog za privremenu mjeru;

- tuženica je protiv navedene presude podnijela žalbu 2. srpnja 2008., te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Splitu na nadležno postupanje;

- Županijski sud je na sjednici vijeća 21. svibnja 2009. donio presudu, posl. br. Gž- 5688/08, kojom je potvrdio odluku suda prvog stupnja;

- drugostupanjsku odluku stranke su zaprimile 19. lipnja 2009.;

Pri razmatranju pravno relevantnog razdoblja odlučnog za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, valja ukazati kako je u konkretnom slučaju donesena drugostupanjska odluka kojom je presuda suda prvog stupnja u cijelosti potvrđena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužiteljicâ, ovdje predlagateljicâ.

Kako je utvrđeno da je predmetna odluka dostavljena tužitelju 22. rujna 2008., pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do trenutka dostave drugostupanjske odluke predlagatelju, što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 7. kolovoza 1998. pa do 19. lipnja 2009., što sveukupno iznosi 10 (deset) godina, 10 (deset) mjeseci i 12 (dvanaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko deset godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neučinkovitog i nedovoljno ažurnog postupanja Općinskog suda u Splitu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno dvadeset ročišta, pribavljajući relevantne spise tog suda, te izvođenjem dokaza provođenjem neuropsihijatrijskog vještačenja, kao i saslušanjem više svjedokâ i liječnika - vještaka. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u dovoljnoj mjeri ažurno, obzirom da je ovaj sud zamijetio kako je tijekom postupka došlo do potpunog zastoja procesnih aktivnosti suda u razdoblju od 7. siječnja 2003. (kada je sud dopisom obavijestio o neodržavanju ročišta određenog za 3. ožujka 2003.) pa do održavanja ročišta 16. ožujka 2004., što u naravi iznosi više od 14 mjeseci. Drugo razdoblje neaktivnosti u postupanju, pak, sud je iskazao u razdoblju od zaprimanja podneska tužiteljice 24. svibnja 2005. do održavanja ročišta 7. ožujka 2007., što u naravi iznosi više od 21 mjeseca.

Nadalje, kako je uočeno da je od određenih dvadeset ročišta sud održao ukupno petnaest, te imajući u vidu činjenicu da je sud opetovano (u čak četiri navrata) donosio odluku o provođenju dokaza uvidom u spise O-85/98, P-529/97, P-710/98, P-233/97, što je okončano tek na ročištu 4. srpnja 2001. – gotovo 3 godine nakon prve odluke o uvidu u relevantne spise – ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito.

Naime, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta (pri čemu se ročište određeno 3. ožujka 2003. nije održalo zbog imenovanja raspravnog suca na novu dužnost), potom dugo trajanje vremenskog razdoblja potrebnog za izvršenje uvida u spise istog suda, činjenica da je sud morao preotvoriti glavnu raspravu radi dopune dokaznog postupka, u čemu naposljetku nije uspio zbog nepristupanja stranaka na ročište, te učestalo dodjeljivanje dodatnih rokova I- tužiteljici za dostavu relevantne medicinske dokumentacije, kao i relevantnih podataka (u kojoj bolnici se liječio njezin pokojni suprug), ali i za uplatu predujma za medicinsko vještačenje, iako je I-tužiteljica u više navrata propustila postupiti po nalogu suda u dodijeljenim rokovima, zbog čega je i odluka o provođenju navedenog vještačenja donesena tek 7. ožujka 2007., gotovo šest godina nakon što je tužiteljica po prvi puta istaknula taj dokazni prijedlog – zajednički ukazuju da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl.

10. st.

1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl.

1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. U svezi s navedenim, zaključno treba ukazati i na činjenicu da sud nije obavijestio punomoćnike stranaka kako će se na ročištu 11. svibnja 2004. izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje Zoje Puljiz, zbog čega je punomoćniku I- tužiteljice trebalo dodatno dodijeliti rok od 8 dana za očitovanje i primjedbe na njezin iskaz. S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagateljice (u predmetnom postupku tužiteljice) svojim držanjem u parnici značajno pridonijele trajanju postupka. Naime, predlagateljice nisu odmah uz tužbu predložile sve relevantne dokaze kojima bi dokazale svoje navode (čl. 186. st.

1. ZPP), već su dokazne prijedloge – saslušanje svjedoka, provođenje vještačenja – i relevantne isprave podnosile sudu naknadno i u više navrata. Jednako tako, na ročište održano 23. travnja 1999. nije pristupila I-tužiteljica (u to vrijeme zakonska zastupnica II-tužiteljice) premda joj je dostava poziva za ročište radi saslušanja bila uredno obavljena, pa je ročište moralo biti odgođeno. Osobito pak valja ukazati na činjenicu da je sud na ročištu održanom 9. travnja 2001. odredio tužiteljicama rok od 15 dana za dostavljanje obavijesti o bolnici u kojoj se liječio pokojni suprug I-tužiteljice, čemu nije udovoljeno gotovo tri godine, sve do 26. ožujka 2004., i to na način da je I-tužiteljica obavijestila sud kako joj predmetni podatak nije poznat.

Nadalje, ovaj sud je zamijetio kako je strankama 15. listopada 2001. sud dodijelio rok od 15 dana za očitovanje glede prijedloga za izvođenje dokaza neuropsihijatrijskim vještačenjem na okolnost ubrojivosti preminulog Vlade Čelana u trenutku sastavljanja spornih ugovora, čemu stranke uopće nisu udovoljile, već su tužiteljice tek dvije i pol godine kasnije, 16. travnja 2004., obavijestile sud kako ostaju kod navedenog dokaznog prijedloga. S tim u svezi, sud je 5. travnja 2005. dodijelio tužiteljicama rok od 15 dana za uplatu predujma i dostavu medicinske dokumentacije potrebne za vještačenje, čemu su tužiteljice udovoljile nakon proteka navedenog roka.

Zaključno, valja navesti i da tužiteljice nisu pristupile na ročište na ročište održano 23. travnja 1999. radi saslušanja, premda im je poziv uredno dostavljen, kao i da je ročište održano 4. srpnja 2001. bilo odgođeno uz dodjelu roka od 30 dana strankama u svrhu dostave eventualnog mirnog rješenja spora između stranaka i dostave daljnjih dokaznih prijedloga. Stranke, međutim, ne samo da nisu riješile spor mirnim putem, već o tome uopće nisu obavijestile sud u ostavljenom roku, pa je navedena činjenica utvrđena tek na ročištu održanom 15. listopada 2001., kada je utvrđeno da stranke nisu podnijele niti dokazne prijedloge.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom postupku, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem neuropsihijatrijskog vještačenja, ali i saslušanjem više svjedoka i stranaka, te pribaviti na uvid spise Općinskog suda u Splitu O-85/98, P-529/97, P-710/98 i P-233/97.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagateljicâ duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na nedovoljno učinkovito vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljicâ na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 5.000,00 kuna svakoj predlagateljici. Sud je pritom imao na umu navedeni doprinos predlagateljicâ, složenost postupka, te osobito činjenicu da je sudski postupak glede kojeg su predlagateljice podnijele zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u međuvremenu pravomoćno okončan, ali i uzevši u obzir i socijalne te općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. prosinca 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.