I Kž-42/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-42/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. K., zbog kaznenog djela iz čl. 85. st. 1. u svezi čl. 83. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. studenog 1997. broj K-80/97-10, u sjednici održanoj 4. ožujka 1998., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. Ž.K. kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Ž.K. proglašen je krivim za kazneno djelo bludne radnje s djetetom iz čl. 85. st. 1. u svezi čl. 83. st. 1. KZRH, činjenično opisano u izreci te presude, pa je temeljem čl. 85. st. 1. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Optuženik je obvezan i na snašanje troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu navodeći da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke suda o kazni i da predlaže da mu se izrekne uvjetna osuda.

Optuženik je podnio žalbu i po braniteljicama L.C. i dr., zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kaznena sankcija.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa predložio je, da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima analizirajući obrazloženja pobijane presude u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci na koju je optuženik osuđen, Vrhovni sud je zaključio da je prvostupanjski sud određeno utvrdio sve činjenice i okolnosti o kojima ovisi u smislu čl. 37. OKZRH odluka o kazni i naveo valjane razloge kojima se rukovodio prilikom odmjeravanja visine izrečene kazne.

Naime, pri odluci o vrsti i visini izrečene kazne prvostupanjski sud vodio je računa o svim okolnostima učinjenog djela i u dovoljnoj mjeri respektirao optuženiku olakotne okolnosti koje se sada ističu i u žalbi, jer je imao u vidu i njegovu smanjenu ubrojivost, pa i po ocjeni Vrhovnog suda izrečena kazna nije prestroga nego dapače primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju kaznene odgovornosti optuženika i društvenoj opasnosti djela, te dovoljna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

Kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. ZKP/93 nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, to je valjalo žalbu odbiti i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 4. ožujka 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.