Rev-188/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 188/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-2893/99 od 22. listopada 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-4557/92 od 02. rujna 1998. godine, u sjednici održanoj dana 18. studenoga 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž- 2893/99 od 22. listopada 2002. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj: Pn- 4557/92 od 02. rujna 1998. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju M. V. s naslova nematerijalne štete isplatiti iznos od 385.000,00 kn s kamatom tekućom od donošenja odluke suda do isplate po stopi prema čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (preuzetog po RH N.N. br. 53/91).

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi i trošak postupka, a sve to u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju na način da ukine pobijane presude prvog i drugog stupnja, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizišle mu iz štetnog događaja koji se dogodio 15. veljače 1990. godine, kada je kao vojni obveznik na odsluženju vojnog roka u JNA, V.P. 2146 Nova Gorica, teško ozlijeđen.

Nižestupanjski sudovi su zaključili u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva jer da ne postoji pravno sljedništvo između bivše SFRJ i Republike Hrvatske, a niti da postoje zakonski propisi prema kojima bi tuženica odgovarala za štetu pretrpljenu u bivšoj JNA za vrijeme odsluženja vojnog roka, te su radi toga tužbeni zahtjev tužitelja odbili.

Dana 31. srpnja 2003. godine stupio je na snagu Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ ("Narodne novine", broj: 117/03 – dalje: Zakon).

Odredbom čl. 1. st. 1. citiranog Zakona je propisano da je Republika Hrvatska kao jedna od pravnih slijednica bivše SFRJ odgovorna za one štete nastale u bivšoj SFRJ za koje je po tada važećim propisima odgovarala bivša SFRJ, ako se razboritim i pravičnim prosuđivanjem svih okolnosti konkretnog slučaja posebice državljanstva, prebivališta, trajnog boravišta, odnosno sjedišta oštećenika i štetnika, mjesta štetne radnje i nastalih štetnih posljedica, načina uzrokovanja štete i drugih okolnosti odmjerenih u njihovoj ukupnosti, može zaključiti da je Republika Hrvatska od svih drugih država pravnih slijednika bivše SFRJ u najbližoj vezi s konkretnom štetom. St. 2. iste zakonske odredbe propisano je da se smatra da postoji najbliža veza iz st. 1. navedenog članka, ako je oštećenik u vrijeme štetnog događaja bio državljanin bivše Socijalističke Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba s registriranim sjedištem na njezinoj teritoriji, a šteta je počinjena na državnom teritoriju Republike Hrvatske.

U istom zakonu propisano je da su situacije pod kojima državljani drugih država slijednica bivše SFRJ, te osoba koje nisu državljani Republike Hrvatske, a imaju dva ili više stranih državljanstava mogu ostvarivati naknadu od Republike Hrvatske (čl. 2. i 3. navedenog Zakona).

Zbog iznijetog, a budući da se već za sada može zaključiti u prilog tome da se radi o šteti nastaloj u bivšoj SFRJ za koju je po tada važećim propisima odgovarala bivša SFRJ potrebno je raspraviti odgovornost tužene i osnovanost tužbenog zahtjeva kroz primjenu navedenog zakona, a potom za slučaj osnovanosti traženja odrediti i visinu istog. S iznijetih razloga reviziju je trebalo prihvatiti i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99).

U Zagrebu, 18. studenoga 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.