Legislator Case Law & Legislation
Rev-1875/1992-2 AI generated

Rev-1875/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1875/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća,te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. J. R., protiv tuženih P. M. iz G. i M. Z. iz Z., koje zastupa S. H., odvjetnik iz Z., radi otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 8. travnja 1992. br. Gž-2203/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. svibnja 1991. broj P-1373/91-8, u sjednici održanoj dana 9. prosinca 1992.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1875/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestepeni sudovi su u ovom slučaju pravilno primijenili materijalno pravo (odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama - "Sl. list SFRJ" br. 63/65 i 57/65 te "NN" br. 52/71) kada je održan na snazi otkazni nalog Općinskog suda u Rijeci od 13. ožujka 1991. godine br. R-I-61/91-2 kojim prestaje ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen na neodređeno vrijeme od 1. veljače 1989. godine između radne organizacije R. R. kao zakupodavca, te P. M. i M. Z. kao zakupoprimca i da su tuženi dužni da isprazne od osoba i stvari poslovni prostor u sklopu prizemlja hotela N. … u R..

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1875/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća,te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. J. R., protiv tuženih P. M. iz G. i M. Z. iz Z., koje zastupa S. H., odvjetnik iz Z., radi otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 8. travnja 1992. br. Gž-2203/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. svibnja 1991. broj P-1373/91-8, u sjednici održanoj dana 9. prosinca 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 22. svibnja 1991. godine br. P-1373/91 pod I održan je na snazi u cijelosti otkazni nalog Općinskog suda u Rijeci posl. br. R-I 61/91 od 13. ožujka 1991. godine, a pod II obvezani su tuženi da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 200 HRD, u roku od 8 dana.

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 8. travnja 1992. godine br. Gž-2203/91-2 odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na revizije tuženih tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija tuženih odbije kao neosnovana a Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 - dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestepeni sudovi su u ovom slučaju pravilno primijenili materijalno pravo (odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama - "Sl. list SFRJ" br. 63/65 i 57/65 te "NN" br. 52/71) kada je održan na snazi otkazni nalog Općinskog suda u Rijeci od 13. ožujka 1991. godine br. R-I-61/91-2 kojim prestaje ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen na neodređeno vrijeme od 1. veljače 1989. godine između radne organizacije R. R. kao zakupodavca, te P. M. i M. Z. kao zakupoprimca i da su tuženi dužni da isprazne od osoba i stvari poslovni prostor u sklopu prizemlja hotela N. … u R..

Pravilan je, naime, pravni stav nižestepenih sudova da ugovor o zakupu poslovnog prostora mora biti zaključen u pismenoj formi, a budući da je iznos zakupnine svakako bitan sastojak ugovora stranke nisu mogle usmeno u tome pravcu izmijeniti sadržaj ugovora.

Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da je tužitelj kao zakupodavac otkazao ugovor o zakupu iz razloga nezadovoljstva visinom zakupnine, a tuženi nije iskoristio svoje zakonsko pravo da povodom otkaza predloži utvrđivanje zakupnine putem javnog nadmetanja (čl. 46. st. 3. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama) kao i pravo prvenstva zakupca na korištenje prostora ako prihvati uvjete koji su na javnom nadmetanju postignuti.

Budući da je tužitelj tužene pozvao na zaključenje novog ugovora i na taj način omogućio tuženima da i dalje koriste predmetne prostorije a tuženi nisu pristali na zaključenje novog ugovora u visini zatražene zakupnine i stranke se nisu suglasile u pogledu bitnog sastojka ugovora, tuženi nisu u pravu kada tvrde da imaju pravo da pod istim uvjetima produže ranije zaključeni ugovor na buduću kalendarsku godinu.

Odredbom čl. 41. cit. zakona propisano je, kako pravilno navode nižestepeni sudovi, da ugovor o zakupu zaključen na neodređeno vrijeme prestane na temelju otkaza uz poštivanje otkaznog roka te da ne može prestati prije isteka od Jedne godine od zaključenja ugovora s tim da se ugovor otkazuje preko suda (čl. 44. istog zakona).

Budući da su u ovom slučaju ostvarene formalne pretpostavke za valjanost otkaza ugovora o zakupu predmetnih poslovnih prostorija zakonito je odlučeno kada je održan na snazi otkazni nalog Općinskog suda u Rijeci R-I-61/91 od 13. ožujka 1992. godine.

Zbog toga, jer je ugovor bio zaključen na neodređeno vrijeme, nije prihvatljiva tvrdnja tuženih da su stranke usmeno ugovorile da će ugovor "biti produžen na iduću kalendarsku godinu" tim više što je ugovor nakon što je zaključen tri puta mijenjan u pogledu visine zakupnine.

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.