Rev-1239/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1239/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Mladena Žuvele, Vesne Milošević, Ivice Crnić i Jakoba Miletić, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice S. L. iz P., zastupane po pun. P. H., odvjetniku iz P., protiv tuženika S. P. iz T., radi povišenja iznosa uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude pružnog suda u Puli od 22. prosinca 1989. br.Gž 1093/89-2 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od 20. listopada 1989. br. P 1259/89-9, u sjednici održanoj dana 27.lipnja 1990,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni je sud odbio žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu, koje izreka glasi:

"Povisuje se iznos uzdržavanja kojeg je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice prema presudi ovoga suda posl. br. P 1811/88, od dana 20. veljače 1989. godine sa iznosa od 250.000 dinara mjesečno na novi povišeni iznos od 2.500.000 dinara mjesečno i to počevši od 18.kolovoza 1989. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa kamatom po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godine dana, koja teče od dospijeća svakog obroka uzdržavanja pa do isplate a buduće dospijevajuće obroke platiti svakog mjeseca unaprijed, najkasnije do 10-tog u mjesecu, te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 252.500 dinara, sve u roku od 15 dana."

Tuženi izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Javno tužilaštvo Hrvatske, iako pozvano u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), nije dostavilo svoje izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Utvrdivši da su stranke bile 22 godine u braku i da imaju dvoje punoljetne djece, da je za uzdržavanje tužiteljice potrebno 500 konvertibilnih dinara mjesečno, da je i nadalje nezaposlena i bez imovine, a da je tuženikova mirovina porasla sa 100 na 1.200 konvertibilnih dinara, sudovi su obvezu tuženog povisili sa 25 na 250 konvertibilnih dinara mjesečno.

Evidentno je stoga da time tužiteljica matematički pokriva samo 1/2 mjesečnih potreba, a da je udio doprinosa za uzdržavanje tužiteljice u mirovini tuženog smanjen sa 25 na oko 20%, pa stoga suprotna razglabanja tuženog u reviziji, kao i neprimjereno pozivanje na. odredbe čl. 3. ZPP (navodno vrijedjanje morala obvezivanjem tuženog u postojećoj situaciji) nemaju svog oslonca u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

Očito je dakle da pobijane presude nisu donijete na štetu tuženog.

Ponovljene paušalne tvrdnje o prihodu koji tužiteljica navodno ostvaruje ili bi mogla ostvarivati od iznajmljivanja dijela stana u kojem stanuje, smjeraju na pobijanje činjeničnih utvrdjenja sudova, a iz tog se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Ne stoji ni tvrdnja o bitnoj povredi postupka zbog toga što je prvostepeni sud održao ročište i bez prisustva tuženog iako je isti bio zatražio odgodu jer su sudovi našli da tuženi nije pružio dokaze o opravdanosti izostanka. Uostalom već je Okružni sud tuženom valjano odgovorio na ovaj prigovor. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 35. st. 2. toč. 10. ZPP) na koju je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti (čl. 386.ZPP).

Valja stoga konstatirati da su sudovi na utvrdjeno činjenično stanje materijalno pravo ispravno primijenili, a kako pri tome nisu počinili ni neku od odlučnih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.