Revr-67/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 67/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz M., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetniku u M., protiv tuženika N. T. F. d.o.o., P., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-859/11 od 14. rujna 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-884/10 od 5. travnja 2011., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-859/11 od 14. rujna 2011. i presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P- 884/10 od 5. travnja 2011. i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana na ime otpremnine isplati tužitelju iznos 506.338,08 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku od 1. lipnja 2008. do isplate.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 26.850,75 kn u roku od osam dana.

III Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 506.338,08 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2008. do isplate (toč. I), tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parničen troškove u iznosu 20.950,00 kn (toč. II).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske razloge i predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) koja se odredba u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP. Ispitujući drugostupanjsku presudu u odnosu na razloge revizije, ocjena je ovog revizijskog suda da sud drugoga stupnja nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je za svoju odluku dao jasne razloge koji ne proturječe sami sebi ni dokazima provedenim u postupku. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ocijenio sve odlučne žalbene navode pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

Predmet spora je isplata ugovorene otpremnine u iznosu 506.338,08 kn.

U postupku je utvrđeno:

- da su stranke sklopile ugovor o radu za pomoćnika direktora i menadžerski ugovor 28. lipnja 2006. (dalje: menadžerski ugovor ) na temelju odluke tuženika o imenovanju tužitelja pomoćnikom direktora za komercijalno-financijske poslove,

- da je tuženik 4. travnja 2008. donio novi Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) prema kojem više nije sistematizirano radno mjesto pomoćnika direktora za komercijalno-financijske poslove,

- da je tužitelj s tuženikom sklopio novi ugovor o radu 30. svibnja 2008. na temelju Pravilnika za poslove voditelja službe skladišta i manipulacije derivata.

Polazeći od navedenih utvrđenja drugostupanjski sud je zaključio da tužitelju ne pripada pravo na isplatu otpremnine na temelju odredbe čl. 17. st. 1. menadžerskog ugovora jer nisu ispunjene pretpostavke propisane tom odredbom. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj nije opozvan (smijenjen) s radnog mjesta za kojega je sklopio ugovor, već je to radno mjesto ukinuto, pa stoga tužitelj nema pravo na isplatu ugovorene otpremnine.

Prema odredbi čl. 17. st. 1. menadžerskog ugovora u slučaju raskida ovog ugovora od strane društva, kao posljedica opoziva imenovanja (smijene), pomoćniku direktora pripada otpremnina u visini od 24 mjesečne neto plaće iz čl. 5. istog ugovora (iznos plaće prije plaćanja poreza i doprinosa).

U okolnostima konkretnog slučaja s obzirom da je tuženik donošenjem Pravilnika ukinuo radno mjesto tužitelja, prema shvaćanju ovog revizijskog suda ukidanje radnog mjesta ima značaj opoziva imenovanja.

Bez obzira kako je tuženik nazvao svoju odluku, radi se o takvoj pravnoj radnji koja ima učinak opoziva.

Naime, status menadžera tužitelju je prestao na temelju izražene volje druge ugovorne strane, preraspodjelom poslova i drugačijim nazivom i vrednovanjem radnih mjesta, čime je tužitelj faktično opozvan s menadžerske funkcije.

Prema tome tuženik je dužan ispuniti ugovornu obvezu iz čl. 17. st. 1. menadžerskog ugovora na kojega se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) s obzirom da menadžerski ugovor ima određene značajke ugovora o djelu jer su prema odredbi čl. 17. st. 1. ZOO sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove koje se odnosi na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09) a odnose se na sastav tužbe, zastupanje na ročištima, troška svjedoku prema rješenju suda i troška revizije, te pripadajući iznos PDV od 23%, što ukupno iznosi 26.850,00 kn.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu, 29. svibnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.