P-234/2025-2 · Trgovački sud u Osijeku

Poslovni broj: P-234/2025-20

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PERKOVIĆ PROMET d.o.o., [adresa], OIB: 97770800908 zastupan PO Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika PZC INŽENJERING d.o.o Slavonski Brod, Ulica A. Cesarca 4, OIB: 57934304849, zastupan po Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda , radi isplate iznosa od 42.250,00 eura, 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e

I. Nastavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari.

II. Tuženi zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku PZC INŽENJERING d.o.o. Slavonski Brod, Augusta Cesarca 4, OIB: 57934304849, isplatiti tuţitelju Perković promet d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 97770800908, iznos od 42.250,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teĉe od 24. ožujka 2024. godine do konaĉne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj ĉlankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate“, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. travnja 2024., podnio tužbu protiv tuženiku radi naplate iznosa od 42,250,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. U tijeku parničnog postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja predstečajnoga postupka nad tuženikom PZC INŽENJERING d.o.o., Slavonski Brod, Augusta Cesarca 4, OIB: 57934304849, temeljem članka 68. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje: SZ) utvrđen je prekid postupka s danom 31. srpnja 2024, te je određeno da se postupak može nastaviti nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbinu ili dio tražbine koja je u predstečajnom postupku osporena a radi se o tražbini koja je predmetom konkretnog tužbenog zahtjeva te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

3. Uvidom u predstečajni spis poslovni broj St-475/2024, a u kojemu je sudjelovao u ovome postupku uređujući sudac, utvrđeno je da tužitelj nije prijavio ovopredmetnu tražbinu pa ista nije bila predmetom ispitivanja na ispitnom ročištu niti je utvrđenja rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinom ni rješenjem kojim je potvrđen plan restrukturiranja.

4. Predstečajni postupak je pokrenut 31. srpnja 2024., kada je na snazi bio Stečajni zakon (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) sukladno kojemu da bi se u predstečajnom postupku raspravljalo o tražbini određenog vjerovnika taj vjerovnik tu tražbinu mora prijaviti odnosno više nije dovoljno da ista bude navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka od strane dužnika (presumpcija prijave tražbine).

4.1. Naime, odredbom članka 39. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17), a koji se ne primjenjuje na konkretni predstečajni postupak jer je on pokrenut za vrijeme Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22 27/24), bilo je propisano da ako vjerovnik nije podnio prijavu tražbine, a tražbina je navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka, tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka smatra se prijavljenom tražbinom.

4.2. Odredbom članka 21. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona (Narodne novine broj 36/22), koji je na snazi od 01. listopada 2022. , naslov iznad članka 39. mijenja se i glasi: „Tražbine vjerovnika na koje predstečajni postupak utječe“ (a do tada je glasio "Predmnijeva prijava tražbine"), te se člankom 39. mijenja i glasi: „Vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku.“ (do tada je glasio: "Ako vjerovnik nije podnio prijavu tražbine, a tražbina je navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka, tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka smatra se prijavljenom tražbinom. ").

4.3. Kako je prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka podnesen 17. srpnja 2024., kada je na snazi bio izmijenjeni članak 39. koji isključuje predmnijevu prijave tražbine i propisuje obvezu vjerovnika da sam prijavi svoju tražbinu, to sud utvrđuje da vjerovnik u ovome postupku tužitelj nije svoju tražbinu prijavio u predstečajnom postupku, a što onemogućuje nastavak ovog postupka.

4.4. Za napomenuti je i to da je tuženik kao dužnik prilikom dostave propisane dokumentacije uz prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, na obrascu „Obaveze dužnika unesene u poslovne knjige“ u tabelarnom prikazu pod rednim brojem 8, uvrstio i tražbinu vjerovnika PERKOVIĆ PROMET d.o.o. [adresa], OIB: 97770800908 u iznosu od 42.250,00 eura – otvorene stavke na dan 17. srpnja 2024., račun broj 307 od 23. ožujka 2024.

5. Ovaj postupak bilo bi moguće nastaviti jedino u situaciji da je ovopredmetna tražbina prijavljena u predstečajnom postupku, da je osporena i da je vjerovnik upućen na nastavak ovog postupka.

6. Navedeno predstavlja procesnu pretpostavku za nastavak i vođenje ovog postupka, te kako navedenom nije udovoljeno to se odgovarajućom primjenom članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), tužba ima odbaciti.

7. Iako po pitanju neprijavljivanja tražbine u predstečajnom postupku postoji određena pravna praznina istu je moguće popuniti odgovarajućim tumačenjem odredbi SZ-a, kao i sudskom praksom.

8. Sukladno članku 65. stavak 3. SZ-a, pravne posljedice otvaranja predstečajnog postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja tog postupka (kao što je to ovopredmetna tražbina), izuzev tražbina koje su od tog izuzete, ali ti izuzeci se ne odnose na ovopredmetnu tražbinu. Analogno tome, ovaj sud zaključuje da je predstečajni postupak jedini postupak u kojem vjerovnik ima pravo ostvarivati svoju tražbinu (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 3411/2018-2 i Rev 1445/2018-2.

9. O pitanju procesne legitimacije za vođenje parničnog postupka vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u postupak predstečajne nagodbe izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/354/2016 od 30. ožujka 2017. i pritom zaključio da vjerovnik protekom roka za prijavu tražbine u predstečajni postupak više ne može voditi parnični postupak i da se takva tužba treba odbaciti. Na taj način Ustavni sud dao je tumačenje članka 65. stavak 3. SZ-a i s aspekta povrede konvencijskih i ustavnih prava te je zaključio da odbačaj tužbe ne znači povredu prava na pravično suđenje. S takvom odlukom složio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske (zaključak broj: Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017.).

10. Meritorno odlučivanje u parnicama dovelo bi do situacije da vjerovnici koji svoju tražbinu nisu prijavili u predstečajni postupak mogu izbjeći smanjenje i odgodu dospjelosti dužnikovih obveza jer su u poziciji neovisno o predstečajnoj nagodbi svoju tražbinu naplatiti u cijelosti i bez odgode. Na taj način institut predstečajne nagodbe izgubio bi svoju svrhu i smisao jer bi se vjerovnicima dalo za pravo da svoju tražbinu jednostavno ne prijave u predstečajni postupak i da je pokušaju ostvariti izvan njega.

11. Konačno, i iz istog razloga, vjerovnik ne može svoje pravo na nastavak ovog postupka ostvariti ni sukladno članku 62. stavak 1. SZ-a (druga rečenica), kojim je propisano da se tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak, premda je uredno bio obaviješten o njegovu otvaranju, može namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu.

11.1. Sud je stajališta da je navedena odredba u suprotnosti sa odredbom članka 39. SZ-a koja propisuje da vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoju tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku. To znači da se tražbine poput ove vjerovnika odnosno tužitelja u ovome postupku, ne mogu i ne smiju ostvarivati izvan predstečajnog postupka, ni prisilno, ali ni dobrovoljno. Nastavno člankom 36. stavak 1. SZ-a propisano je da prijavu tražbine podnesenu nakon isteka roka za prijavljivanje sud će odbaciti rješenjem.

11.2. Svako drugačije tumačenje narušilo bi čitavu koncepciju predstečajnoga postupka. Naime, dužnik je dužan dostaviti prijedlog plana restrukturiranja u roku od 21 dan nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđenim tražbinama upravo iz razloga da bi se znalo tko su vjerovnici i koliko iznose njihove tražbine, kao i kako se namjeravaju te tražbine podmiriti. Ako lista vjerovnika nije konačna dužnik ne može sastaviti plan restrukturiranja iz kojega proizlazi vjerojatnost da će njegova provedba omogućiti dužnikovu sposobnost za plaćanje. Plan restrukturiranja mora davati razumne izglede da će spriječiti nastanak nesposobnosti plaćanja ili osigurati održivost poslovanja jer bi sud u protivnom trebao uskratiti potvrdu plana restrukturiranja. Čak važnije i od toga jest da vjerovnici koji odlučuju o prihvaćanju plana restrukturiranja moraju u trenutku donošenja te odluke znati tko su sve vjerovnici dužnika (i koliki je ukupni iznos tražbina koje se namiruju) jer su to odlučne činjenice za njihovo glasovanje. Nije isto da li dužnik ima obveze u „malom“ iznosu ili „velikom“ iznosu. Naime, moguće je da vjerovnici glasaju za plan restrukturiranja jer osnovano polaze od plana restrukturiranja iz kojeg proizlazi da će dužnik ukupan iznos obveza ukoliko je „mali“ moći podmiriti, no za plan restrukturiranja ne bi glasali da se ukupni iznos obveza odnosi na „veliki“ novčani iznos, a kada bi sud dopustio naknadnu prijavu tražbina onda je moguće da se naknadno pojavi vjerovnik sa vrlo visokom tražbinom koja bi onemogućila ostvarenje plana restrukturiranja i dovela vjerovnike u lošiji položaj. Namirenje neprijavljenih tražbina sigurno može ugroziti ispunjenje obveza preuzetih planom restrukturiranja, dovesti do stečaja dužnika, a može dovesti i do toga da vjerovnici u konačnici namire svoje tražbine u manjem iznosu nego da je vođen stečajni postupak. Radi navedenog, sve činjenice u trenutku donošenja odluke o planu restrukturiranja moraju biti izvjesne i utvrđene radi čega se ne može dopustiti naknadna prijava tražbina, protekom roka za prijavu.

12. Slijedom navedenog ovaj sud je stajališta da to ne bi mogao učiniti ni tužitelj u odnosu na svoju neprijavljenu tražbinu pozivom na odredbu članka 62. stavka 1. SZ-a (druga rečenica), te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Osijeku, 8. srpnja 2025.

Sudac

Željko Jakšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske