Croatian High Administrative Court allows family status claim for fallen defender by permitting administrative procedure renewal.
Legislator summary
AI generatedThe High Administrative Court of Croatia dismissed the Ministry's objection and allowed the plaintiffs' request to renew the administrative procedure. The plaintiffs, a family of a fallen defender, argued that prolonged delays violated their right to a fair trial, while the Ministry claimed no legal basis existed for restarting the process. The court ruled that the Ministry's reasoning was invalid and that the Constitutional Court's jurisprudence necessitates an effective remedy for all affected parties, regardless of procedural technicalities.
Legislator headnote
AI generatedZakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92., 77/92.) i Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.): The court must permit the use of an effective legal remedy for all persons whose rights are infringed, even if they do not meet strict statutory conditions for renewal or if they failed to file a prior administrative lawsuit.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Poslovni broj: Us-9412/2011-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Otočan predsjednice vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović i Dijane Vidović članica vijeća, te sudske savjetnice Marijane Čuk Kostrec zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. S., D. S. i mldb. D. S. iz Č., protiv rješenja tuženoga Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH, Z., klasa: UP/II-562-02/10-1404/45, urbroj: 519-04/1-1- 11-4, od 13. lipnja 2011., radi priznavanja statusa članova obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja i prava na obiteljsku invalidninu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2014.,
p r e s u d i o j e
I Tužba se uvažava.
Poništava se rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH, Zagreb, klasa: UP/II-562-02/10-1404/45, urbroj: 519-04/1-1-11-4, od 13. lipnja 2011.
II Žalba se uvažava.
Poništava se rješenje Ureda državne uprave u O.-b. županiji, Službe za društvene djelatnosti, klasa: UP/I-562-02/11-14/138, urbroj: 2158-04-03/03-11-2, od 11. travnja 2011.
Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje o prijedlogu tužitelja za obnovu upravnog postupka.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženoga tijela odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ureda državne uprave u O.-b.županiji, Službe za društvene djelatnosti O., klasa: UP/I-562-02/11- 14/138, urbroj: 2158-04-03/03-11-2 od 11. travnja 2011.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za obnovu upravnog postupka za priznavanje statusa članova obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pok. M. S., i prava na obiteljsku invalidninu s obrazloženjem da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje obnove upravnog postupka. Tužitelji u tužbi osporavaju zakonitost pobijanoga rješenja iznoseći u bitnome kako su nezadovoljni dugotrajnim rješavanjem predmetne stvari. Tužiteljica N. S., supruga pok. hrvatskog branitelja u zajedničkoj tužbi sa svojom djecom posebice napominje teške životne okolnosti u kojima živi te ukazuje na poteškoće na koje nailazi u „pravnoj borbi“ (citat) za pravo svoje obitelji. Stoga iz sadržaja tužbe proizlazi kako predlažu da Sud uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje kao nezakonito.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod osporenoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju toga rješenja te predlaže da se tužba kao neosnovana odbije.
Tužba je osnovana.
Žalba je osnovana.
Iz podataka predmetnoga spisa je razvidno da je konačnim rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, klasa: UP/II-562-02/10-1404/45, urbroj: 519-04/1-2-10-2, od 22. veljače 2010. odbijena žalba tužitelja protiv zaključka Ureda državne uprave u O.-b.županiji, Službe za društvene djelatnosti od 9. prosinca 2009. kojim je obustavljen postupak u predmetu priznavanja statusa članova obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i prava na obiteljsku invalidninu pozivom na članak 14. i 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 137/09.).
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4042/2005 od 15. prosinca 2010. ukinut je članak 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 137/09. – dalje: ZID ZOPHBDR) – citirana odluka Ustavnog suda objavljena je u Narodnim novinama broj 146/10 od 27. prosinca 2010. Pozivajući se na naprijed navedenu odluku Ustavnog suda RH prvostupanjsko je tijelo putem obavijesti od 28. veljače 2011. pozvalo tužitelje na podnošenje zahtjeva za ponavljanje upravnog postupka. Tužitelji su dana 21. ožujka 2011. podnijeli zahtjev za ponavljanje upravnog postupka iz kojega je, kao i iz podataka u spisu predmeta, razvidno da je pok. M. S., suprug i otac tužitelja (umro…) imao status hrvatskoga branitelja iz Domovinskog rata.
Uvodno navedenim prvostupanjskim rješenjem od 11. travnja 2011. odbačen je zahtjev za ponavljanje upravnog postupka s obrazloženjem da tužitelji nisu podnijeli Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu suglasnosti odredbe članka 15. ZID ZOPHBDR-a pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke iz članka 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. – dalje: ZUP).
Odlučujući o žalbi tužitelja tuženo tijelo u obrazloženju osporenoga rješenja konstatira kako tužitelji nisu izjavili tužbu Upravnom sudu RH (bez preciziranja drugostupanjskog rješenja istoga Ministarstva od 22. veljače 2010.) navodeći da je pravni kontinuitet preduvjet za nastavak postupka, a ujedno je opetovan razlog, kako je to navelo i prvostupanjsko tijelo u svome rješenju, da tužitelji nisu podnijeli Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu suglasnosti odredbe članka 15. ZID ZOPHBDR-a. Dakle, iz oba navedena razloga odlučeno je da je žalba neosnovana.
Odlučujući o zakonitosti osporenoga rješenja Sud ima u vidu pored citirane odluke Ustavnoga suda broj: U-I-4042/2005 od 15. prosinca 2010., također odluku Ustavnog suda broj: U-III/2619/2010 od 16. ožujka 2011. (Narodne novine, broj 38/11.) i odluku Ustavnog suda broj U-III/1414/2012 od 19. prosinca 2012. (Narodne novine, broj 10/13.). U odluci broj: U-III-2619/2010 od 16. ožujka 2011. Ustavni je sud utvrdio načelno pravno stajalište sukladno kojemu u zakonodavnom poretku Republike Hrvatske podnositelju (ustavne tužbe) mora biti osigurano djelotvorno pravno sredstvo koje će mu omogućiti ostvarivanje postupovnog položaja u kome se nalazio prije stupanja na snagu članka 15. ZID ZOPHBDR-a odnosno prije donošenja, na temelju kasnije ukinute zakonske odredbe, pojedinačnog rješenja o obustavi postupka, jer se radi o procesnim pravima bez ostvarivanja kojih nema pravičnog suđenja. Polazeći od razloga zbog kojih je ukinuo članak 15. ZID ZOPHBDR, Ustavni je sud utvrdio da djelotvorno pravno sredstvo predstavlja institut obnove postupka propisan Glavom XV, člancima 249. i 250. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) koji Zakon je u to vrijeme bio na snazi odnosno institut ponavljanja postupka propisan člancima 52. – 59. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92., 77/92.). Ustavni je sud decidirano konstatirao kako je uvodno citirana odluka i rješenje broj: U-I-4042/2005 i dr. nova činjenica iz članka 249. točke 1. ZUP-a odnosno članka 52. točke 1. ZUS-a koja može dovesti do drugačijeg rješenja (podnositeljeva) slučaja odnosno koja omogućuje da se o zahtjevu, neovisno o ishodu postupka, meritorno odluči.
Imajući na umu naprijed navedeno, tuženo je kao i prvostupanjsko tijelo pravilno pozvalo tužitelje da podnesu prijedlog (zahtjev) za obnovu upravnog postupka okončanoga spomenutim drugostupanjskim rješenjem od 22. veljače 2010.
Međutim, prvostupanjsko i tuženo tijelo negativno su odlučili o zahtjevu odnosno žalbi tužitelja pozivajući se na pogrešne razloge za takve odluke.
Naime, naprijed spomenutom odlukom Ustavnog suda RH broj U-III/1414/2012 od 19. prosinca 2012. ukinuto je rješenje Upravnog suda RH broj Us-5526/2011-6 od 28. prosinca 2011. jer je Upravni sud u tome aktu zauzeo stajalište da podnositelj ustavne tužbe nije među osobama koje su osporavale suglasnost s Ustavom članka 15. ZID ZOPHBDR-a te da nije iskoristio dopušteni pravni put pa stoga nema legitimaciju za podnošenje prijedloga za ponavljanje sudskog postupka. Ustavni sud u potonje navedenoj odluci opetovano upozorava da se svi propisi, uključujući i Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 49/02. – pročišćeni tekst) moraju tumačiti na način koji će, u skladu s njihovim ciljem i svrhom, omogućiti stvarnu i djelotvornu pravnu zaštitu ustavnih prava pojedinaca u skladu sa specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. To je osobito važno kada je riječ o pravima iz članka 29. stavka 1. Ustava RH. Ustavni se sud nadalje i ponovno pozvao na svoju odluku broj: U-I-4042/2005 i dr. navodeći da je bit provedbe takve odluke u realizaciji pravne pozicije podnositelja kakvu su imali prije intervencije zakonodavca u upravne postupke, odnosno postupke pred Upravnim sudom i to kroz odgovarajuću procesnu aktivnost upravnih tijela ili Upravnog suda. Naglašeno je shvaćanje da razlozi pravne sigurnosti i objektivnog pravnog poretka nalažu iznalaženje djelotvornog pravnog sredstva kako bi se svim osobama čija su prava povrijeđena člankom 15. ZID ZOPHBDR-a omogućilo pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga se ovdje navodi i zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 14. listopada 2013., prema kojemu će se, imajući u vidu razloge iz citiranih odluka Ustavnog suda RH broj U-III-2619/2010 od 16. ožujka 2011. u svezi odluke i rješenja Ustavnog suda broj U-I-4042/2005 i dr. te razloge iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-1414/2012 od 19. prosinca 2012., dozvoliti ponavljanje sudskog postupka strankama koje su podnijele prijedlog za ponavljanje sudskog postupka dovršenog sudskim rješenjem kojim je obustavljen postupak temeljem ukinute odredbe članka 15. ZID ZOPHBDR, i to izvan rokova i uvjeta propisanih odredbama članka 52. stavka 1. točke 1. i članka 53. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92., 77/92.), koji se primjenjuje na temelju članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.).
U predmetnoj pravnoj stvari ne radi se o prijedlogu za ponavljanje sudskog postupka pa se ne može u suđenju primijeniti rečeni zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda RH od 14. listopada 2013. Međutim, imajući u vidu izloženo temeljno pravno stajalište Ustavnog suda RH koje proizlazi iz navedenih odluka toga Suda, tužiteljima se mora dozvoliti korištenje djelotvornog pravnog sredstva neovisno o činjenici da nisu bili među osobama (predlagateljima) koje su osporavale suglasnost s Ustavom članka 15. ZID ZOPHBDR-a, a to je u konkretnom slučaju obnova upravnog postupka.
Također se ocjenjuje neosnovanim dodatni zaključak tuženoga tijela prema kojemu se ne može dozvoliti obnova upravnog postupka ako stranka nije protiv prethodne odluke pokretala upravni spor. Teza tuženoga tijela o nedostatku „pravnog kontinuiteta“ kao bitnog preduvjeta za ponavljanje upravnog postupka okončanog konačnim rješenjem pogrešna je jer nema uporišta u mjerodavnim odredbama ZUP-a.
Dakle, ne upuštajući se u ocjenu ispunjavaju li tužitelji uvjete za priznaje statusa člana obitelji pok. hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i pravo na obiteljsku invalidninu, Sud nalazi da razlozi koje navode upravna tijela nisu valjani razlozi za odbacivanje zahtjeva odnosno žalbe u konkretnom slučaju.
U postupku u povodu ove presude potrebno je odlučiti o predmetnom zahtjevu za obnovu upravnog postupka na temelju pravilno utvrđenoga činjeničnog stanja te pravilnom primjenom relevantnih odredbi materijalnog i procesnog propisa.
Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 42. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92., 77/92.) koja se primjenjuje na temelju prijelazne odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.) odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. ožujka 2014.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Marijana Čuk Kostrec, v.r.
Sanja Otočan, v.r.