Rev-2004/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. Ć., odvjetnik iz S. protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2103/95 od 27. ožujka 1996. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj I P- 1995/92 od 16. veljače 1995. godine, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2004/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2004/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. Ć., odvjetnik iz S. protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2103/95 od 27. ožujka 1996. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj I P- 1995/92 od 16. veljače 1995. godine, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tužena dužna tužitelju platiti iznos od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.
Revizija nije osnovana.
Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na postojanje drugih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji se posebno i ne ukazuje.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena nadoknadi štetu koja mu je nastala, kako tvrdi, krađom automobila marke "Škoda 136 Favorit", reg. oznake … 1991. godine, a temeljem ugovora o osiguranju po polici br. 033922 (tzv. kasko osiguranje). Utvrđeno je da je tužitelj dana 1991.godine s automobilom otišao na posao u vojarnu K., koju je napustio, a automobil je dao na čuvanje kolegi V.A.. Prilikom preseljenja pripadnika bivše JNA iz vojarne K. u vojarnu L. V.A. je u vojarnu L. dovezao i tužiteljev automobil, a nakon toga je ključeve automobila predao I.T., koji je čuvao tužiteljev automobil do sredine prosinca 1991. godine kada je uhićen od strane Službe sigurnosti bivše JNA. Tom prilikom I.T. su oduzeti i ključevi tužiteljevog automobila, a kad je vojarna L. oslobođena tužiteljev automobil nije pronađen.
S obzirom na ovako utvrđene činjenice nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete nalazeći da je šteta nastala uslijed ratnih operacija i pobuna, a što proizlazi iz činjenice da su vojarne K. u kojoj je tužitelj ostavio automobil i vojarna L. u koju je automobil kasnije premješten bile blokirane od strane Hrvatske vojske u svrhu oslobađanja. U smislu čl. 931. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine",br. 53791, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) osiguratelj nije dužan nadoknaditi štetu uzrokovanu ratnim operacijama ili pobunama osim ako je drukčije ugovoreno, s tim što je teret dokaza da je šteta uzrokovana ratnim operacijama ili pobunama na osiguratelju. Drukčije nije ugovoreno, jer je i prema tuženikovim Pravilima za osiguranje automobilskog kaska isključena odgovornost osiguratelja za štetu nastalu zbog ratnih operacija ili pobuna (čl. 18. st. 1.toč. 15). Te odredbe obuhvaćaju sve aktivnosti koje su u neposrednoj vezi sa stanjem rata ili pobune, tj. sva djelovanja koja se događaju mimo postojećega ustavnoga uređenja i koja su usmjerena na rušenje tog uređenja. Na to ukazuje i odredba čl. 2. st. 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", br.61/91, 70/91) prema kojoj se ratnom štetom smatra šteta učinjena od neprijatelja, ilegalnih skupina, legalnih tijela Republike Hrvatske, kao i saveznika tih skupina i tijela, ukoliko je posredno ili neposredno nastala u razdoblju od 15. kolovoza 1990. godine pa do prestanka neprijateljstava i ratnih operacija.
S obzirom na vrijeme (prosinac 1991) i mjesto (vojarna L.) nestanka tužiteljevog automobila (zapravo oduzimanja od strane neprijateljske vojske, jer je utvrđeno da je služba sigurnosti bivše JNA oduzela I.T. ključeve tužiteljevog automobila) i s obzirom na to da je vojarna L. bila u posjedu neprijateljske vojske, a blokirana od strane Hrvatske vojske u svrhu oslobađanja – pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je šteta nastala u vezi s ratnim operacijama i da je stoga tuženik nije dužan nadoknaditi.
Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl.393.ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
U Zagrebu, 26. veljače 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.