Gžzp-255/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 255/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Ž. M. sina M. iz L. O., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Š. - B. V., odvjetnicima u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-317/07. od 13. svibnja 2008., dana 28. studenog 2008.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba predlagatelja kao djelomično osnovana i preinačuje rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-317/07. od 13. svibnja 2008. u dijelu pod točkom 2 izreke i rješava:

I. Predlagatelju Ž. M. sinu M. iz L. O. pored iznosa od 9.500,00 (devettisućapetsto) kuna, određuje se na ime primjerene naknade i daljnji iznos od 5.500,00 (pettisućepetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-317/07 od 13. svibnja 2008., prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 3. prosinca 2007. te je naloženo Općinskom sudu u Benkovcu donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P- 219/07. u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 6 (šest) mjeseci od dana dostave tog rješenja (točka 1. izreke).

Predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.500,00 (devettisućapetsto) kuna (točka 2. izreke rješenja), te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke 2. rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 3. izreke).

Protiv dijela navedenog rješenja (točka 2) predlagatelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, te predlaže rješenje u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda preinačiti i dosuditi mu višu naknadu.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijeno rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje u tekstu: ZPP) na koje u svojoj žalbi ukazuje žalitelj, a na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku na zaključku da je s obzirom na duljinu trajanja postupka zahtjev predlagatelja osnovan,međutim da je i sam žalitelj doprinio duljini trajanja postupka pa mu je cijeneći sve okolnosti dosudio naknadu od 9.500,00 (devettisućapetsto) kuna.

Osporavajući visinu dosuđene naknade žalitelj prvenstveno prigovara stajalištu prvostupanjskog sudu glede njegovog doprinosa trajanju postupka, pa kako u konkretnom slučaju njegov doprinos ne postoji dosuđeni iznos pravične naknade morao je biti znatno viši.

Smatra da je dugotrajnost postupka isključivo posljedica neučinkovitosti suda, pa da mu je stoga prvostupanjski sud trebao dosuditi naknadu u iznosu od 35.000,00 (tridesetpettisuća) kuna.

U odnosu na takve žalbene navode prije svega treba reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, a koje prihvaća i ovaj sud, pravilno ocijenio doprinos činjenicom da je prvo povlačenjem tužbenog zahtjeva u odnosu na I i II tuženika, potom povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva (u odnosu na I tuženika), te najprije ulaganjem i zatim povlačenjem žalbe protiv rješenja o povlačenju tužbe u odnosu na II tuženika predlagatelj doprinio duljini trajanja postupka.

Međutim osnovano prigovara žalitelj da mu je u doprinos pogrešno uzeto preciziranje i uređivanje tužbenog zahtjeva, jer je isto bilo nužno zbog promjene valute plaćanja, a isto je nužno uslijedilo nakon provedenog vještačenja.

Imajući u vidu navedeno,a polazeći od činjenice da je od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Benkovcu 24. srpnja 1990., do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (13. svibnja 2008.) prošlo 17 (sedamnaest) godina, 9 (devet) mjeseci i 19 (devetnaest) dana, te da je u pravno relevantnom razdoblju razmatranja postupak trajao 10 (deset) godina, 6 (šest) mjeseci i 8 (osam) dana i još nije pravomoćno okončan, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je s obzirom na samu duljinu trajanja postupka dosuđena naknada (9.500,00 kuna) određena prenisko i kao takva ne predstavlja primjerenu naknadu u smislu odredbe čl. 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07. – dalje: ZS).

U konkretnom slučaju iznos od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna predstavlja primjerenu naknadu, a imajući na umu sve utvrđene činjenice, uključujući doprinos predlagatelja kao i ukupne socijalne i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je na temelju odredbe članka 380. točka 3. i čl. 381. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), valjalo djelomično prihvatiti žalbu predlagatelja i preinačiti pobijano rješenje te predlagatelju pored pobijanim rješenjem priznate naknade u iznosu od 9.500,00 (devettisućapetsto) kuna priznati daljnju naknadu od 5.500,00 (pettisućepetsto) kuna tj. ukupno 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna.

Valjalo je zato odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. studenog 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.