II Kž-143/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 143/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda, Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110., članka 81. stavka 2., članka 664. stavka 1., članka 61. broj 7 Kaznenog zakona Republike Italije i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 13. ožujka 2014. broj Kv-51/2013-22, o određivanju istražnog zatvora nakon donošenja odluke o priznanju presude i izvršenju kazne zatvora Prizivnog suda u Veneciji broj 509/08 RG AP od 14. siječnja 2009., u sjednici održanoj 9. travnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog R. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon donošenja presude kojom je pod točkom I. izreke priznata presuda Prizivnog suda u Veneciji broj 509/08 RG AP od 14. siječnja 2009. kojom je optuženi R. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110., članka 81. stavka 2., članka 664. stavka 1., članka 61. broj 7 Kaznenog zakona Republike Italije i dr., te osuđen na kaznu zatvora u ukupnom trajanju 12 (dvanaest) godina i 1 (jedan) mjesec, pod točkom II. izreke utvrđeno da radnje opisane pod točkom I. izreke sadrže sva bitna obilježja jednog produljenog kaznenog djela iz članka 242. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), jednog produljenog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. KZ/11, kaznenog djela iz članka 244. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. KZ/11, a pod točkom III. izreke na temelju citiranih zakonskih propisa uz primjenu članka 52. stavka 4. KZ/11 i uz primjenu članka 89. stavka 1. i članka 91. stavaka 4., 5. i 6. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13. i 124/13. – dalje u tekstu: ZPSKS-EU), osuđeni R. Š. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina i 1 (jedan) mjesec, u koju kaznu mu je na temelju članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 54. KZ/11 i na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS- EU uračunato vrijeme provedeno na izvršavanju kazne u trajanju 3 (tri) godine i 9 (devet)

II Kž 143/14-4

dana i u trajanju 3 (tri) godine te vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 2. srpnja 2013. do 10. srpnja 2013., pod točkom I. izreke, na temelju članka 132. ZPSKS-EU, određen je istražni zatvor protiv optuženog R. Š. iz osnove u članku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) te su pod točkom II. izreke ukinute mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 7. ZKP/08 čija je primjena osuđeniku bila određena rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 10. srpnja 2013. broj Kv-48/2013-4 (Kir-287/2013).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni R. Š. putem branitelja M. G., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Iako osuđeni R. Š. u uvodu žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu posebno ne označava zakonskim odredbama, ne konkretizira u čemu bi se sastojala niti se to na jasan način razabire iz sadržaja žalbe, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, žalitelj u suštini ističe da pitanje određivanja istražnog zatvora prilikom donošenja presude po priznaju presude stranog suda i izvršenju kazne zatvora nije uređeno odredbama ZPSKS-EU, slijedom čega, po njegovom mišljenju, nije bilo mjesta primjeni članka 123. stavka 2. ZKP/08.

Suprotno takvim žalbenim prigovorima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno i na zakonu utemeljeno, pozivajući se na odredbu članka 132. ZPSKS-EU, odredio istražni zatvor protiv osuđenog R. Š. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08, budući da je u takvoj situaciji, sukladno navedenim zakonskim odredbama, primjena mjere istražnog zatvora obvezna.

Naime, odredbom članka 132. ZPSKS-EU izričito je propisano da se na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom na odgovarajući način primjenjuju odredbe drugih zakona, pa tako i Zakona o kaznenom postupku, dok je odredbom članka 123. stavka 2. ZKP/08 izričito propisano da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

Dakle, s obzirom na to da je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom osuđeni R. Š. uz primjenu članka 89. stavka 1. i članka 91. stavka 4., 5. i 6. ZPSKS-EU osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina i 1 (jedan) mjesec, a odredbama ZPSKS-EU kojima je reguliran postupak priznanja i izvršenja presude kojom je izrečena kazna zatvora, nije uređeno pitanje primjene istražnog zatvora, prvostupanjski je sud, primjenom odredbe članka 132. ZPSKS-EU, u konkretnoj situaciji bio u obvezi odrediti istražni zatvor osuđeniku iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08, a time i ukinuti mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 7. ZKP/08 čija mu je primjena do tada bila određena.

II Kž 143/14-4

Slijedom navedenog, u potpunosti su promašeni žalbeni navodi kojima se pravilnost pobijanog rješenja nastoji osporiti isticanjem da se osuđenik tijekom boravka na slobodi uredno pridržavao određenih mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. i 3. ZKP/08.

Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se upire da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju propustio u istražni zatvor uračunati svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, pri čemu se, prema stanovištu žalitelja, i vrijeme primjena mjera opreza može smatrati oduzimanjem slobode. Naime, iako je odredbom članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 propisano da izreka rješenja o istražnom zatvoru, osim podataka iz članka 272. stavka 1. ZKP/08, sadrži i odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se zatvara bila lišena slobode prije donošenja rješenja o istražnom zatvoru, takav propust prvostupanjskog suda nema odlučnog značaja na pravilnost pobijane odluke, a posebice ne čini pobijano rješenje nezakonitim. Ovo tim više jer je točkom III. izreke navedene prvostupanjske presude o priznanju presude i izvršenju kazne Prizivnog suda u Veneciji broj 509/08 RG AP od 14. siječnja 2009., na temelju članka 132. ZPSKS-EU u svezi članka 54. KZ/11 i na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU u izrečenu kaznu zatvora osuđeniku uračunato vrijeme provedeno na izvršavanju kazne u trajanju 3 (tri) godine i 9 (devet) dana i u trajanju 3 (tri) godine te vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 2. srpnja 2013. do 10. srpnja 2013. Pri tome treba žalitelju napomenuti da se vrijeme za koje su prema osuđeniku bile primijenjene mjere opreza ne može smatrati vremenom lišenja slobode pa ga se ne može niti uračunavati u trajanje istražnog zatvora.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi prvostupanjsko rješenje donijelo neovlašteno tijelo niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 9. travnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Ana Garačić, v.r.