Rev-512/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-512/02-2

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja J. J. iz Z., 2. tužitelja M. P. iz Z., i 3. tužitelja J. J. iz Z., svi zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., protiv 1. tuženika H.d.o.o. iz B., , 2. tuženika D. d.o.o. iz Z., 3. tuženika H. F. iz B., i 4. tuženika D. F. iz B., kojeg zastupa V. L., odvjetnik u Z., a 1., 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćniku J. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji 4. tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-10958/00 od 05. lipnja 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-4169/97 od 15. listopada 1999. godine u dijelu kojim mu je naloženo da plati tužiteljima solidarno s 2. tuženikom iznos od 199.368,40 kn, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 2003. godine,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-10958/00 od 05. lipnja 2001. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-4169/97 od 15. listopada 1999. godine u odnosu na 4. tuženika, u dijelu u kojem mu je naloženo da plati tužiteljima solidarno s 2. tuženikom iznos od 199.368,40 kn, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-10958/00 od 05. lipnja 2001. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-4169/97 od 15. listopada 1999. godine u st. I izreke, u dijelu kojim je naloženo 4. tuženiku da plati tužiteljima solidarno s 2. tuženikom iznos od 199.368,40 kn sa pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 28.936,87 kn (st. I izreke).

Protiv tog dijela drugostupanjske odluke reviziju je izjavio 4. tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. i st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. - dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se u tom pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 254. st. 1. i 261. ZPP, na koju kako iz sadržaja revizije proizlazi upućuje 4. tuženik, kada tvrdi da su povrijeđene citirane odredbe ZPP-a u vezi provedenog građevinskog vještačenja, i vezano za sudjelovanje građevinskog vještaka u svojstvu svjedoka u ovom parničnom postupku, jer je po ocjeni ovog suda osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog građevinskog vještačenja iz razloga što je nakon provedenog vještačenja u postupku osiguranja dokaza u spisu Općinskog suda u Zagrebu R1-2272/96 sporno lice mjesta u potpunosti izmijenjeno, te odlučne činjenice više ne bi bilo moguće niti utvrditi, dok je nalaz i mišljenje vještaka Ž.Ž. u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza sačinjen u skladu sa pravilima struke, objektivno i obrazloženo. Stoga po ocjeni ovoga suda, nisu niti ostvareni uvjeti za provođenje novog vještačenja u smislu odredbe čl. 261. ZPP. Isto tako nije u pravu revident kada tvrdi da građevinski vještak, koji je sačinio nalaz i mišljenje u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, nije mogao biti saslušan kao svjedok u parničnom postupku, jer da to proizlazi iz odredbe čl. 254. st. 1. ZPP, koja predviđa da se za vještaka može uzeti i osoba koja je bila već saslušana kao svjedok, ali ne i obrnuto. Po ocjeni ovoga suda takvo tumačenje citirane odredbe ZPP-a je pogrešno, te je građevinski vještak mogao biti saslušan i kao svjedok, jer nijednim propisom Zakona o parničnom postupku nije određeno da se on kao svjedok ne može saslušati nakon provedenog vještačenja niti u tom smislu postoje ikakva ograničenja u smislu odredbe čl. 236. i 237. ZPP.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju bitnu povredu upućuje revident u reviziji.

Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da su 2. i 4. tuženik angažirali tužitelje radi iskopa i odvoza zemlje na izgradnji objekta 4. tuženika, te da su tužitelji doista i obavili radove iskopa i prijevoza zemlje, a što da je nesporno između stranaka, te proizlazi iz njihovih stranačkih iskaza. Međutim, uvidom u spis utvrđeno je da su tuženici, između ostaloga i 4. tuženik, već u tijeku prvostupanjskog postupka i to na ročištu za glavnu raspravu održanom 05. prosinca 1997. godine naveli da su sporni iskop izvršili treće osobe J. i D.Š., za što su i plaćeni, a ne tužitelji te je predložio njihovo saslušanje kao svjedoka što prvostupanjski sud nije učinio, a na ročištu za glavnu raspravu 10. lipnja 1998. godine 4. tuženik je saslušan kao stranka naveo da je za iskop zemlje platio navedenim svjedocima 28.500 DEM, dok su tužitelji vršili samo poslove prijevoza.

Navedeni zaključak da su tužitelji izvršili i iskop i prijevoz zemlje nižestupanjski sudovi izveli su na temelju provedenih dokaza, između ostalog i saslušanjem stranaka, pa stoga o odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o saslušanju 4. tužitelja kao stranke i samog zapisnika, pa se zbog toga u tom pobijanom dijelu presuda ne može ispitati.

U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi otkloniti navedeni nedostatak, te utvrditi saslušanjem predloženih svjedoka D. i J.Š., a po potrebi i drugim dokazima, tko je izvršio sporni iskop i koliko je i kome IV tuženik za to platio, te utvrditi opseg obavljenih radova od strane tužitelja i njihovu cijenu, što su odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Iz navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2 ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu u odnosu na IV tuženika, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu, 11. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.