Rev-336/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 336/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj tužiteljice J. D. iz R., zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika D. zdravlja Rijeka, Krešimirova br. 52/a, zastupanog po punomoćniku N. Š., dipl. pravnici, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. " d.d. Z., F. R., zastupane po B. Š., T. Z.-J. i A. J., odvjetnicima iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 15. rujna 1999. godine br. Gž-1510/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. ožujka 1999. godine br. P-831/97, u sjednici održanoj dana 7. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik platiti tužiteljici iznos od 56.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18% godišnje, počev od 23. ožujka 1999. godine pa do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 18.972,90 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (6.700,00 kn) tužiteljica odbijena.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom.

Protiv te presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi parnični trošak.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske. Revizija je neosnovana.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao spremačica dana 15. prosinca 1995. godine doživjela nesreću na radu, na način da se silazeći neosvijetljenim stepenica poskliznula i pala, te pritom zadobila nagnječenje desnog ramena i nadlaktice, nagnječenje desnog kuka i koljena, te glave, koje ozljede su lakše tjelesne ozljede.

Opravdavajući reviziju tužiteljica navodi da su nižestupanjski sudovi nepravilno odmjerili naknadu za strah i psihičke bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, čime su povrijedili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZOO), budući da nisu dovoljno cijenili sve okolnosti konkretnog slučaja, jer iako se radi o lakšoj ozljedi, nastupile su komplikacije, koje su izazvale teže trajne posljedice kao i strah većeg intenziteta i trajanja.

Stoga tužiteljica smatra da joj je za te vidove trebalo dosuditi u cijelosti zatražene iznose i to za smanjenje životne aktivnosti 15.000,00 kn, a za strah 6.000,00 kn.

U odnosu na dosuđenu naknadu za fizičke bolove tužiteljica ne revidira, jer joj je za taj vid štete u potpunosti dosuđena zatražena naknada u iznosu od 40.000,00 kn.

Tužiteljica također prigovara dosuđenoj naknadi za pojačanu ishranu smatrajući da dosuđeni iznos od 800,00 kn umjesto zatraženih 1.000,00 kn nije adekvatan.

Tvrdnja revidentice da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a drugostupanjski je sud prihvatio slijedeća utvrđenja:

- da su ozljede tužiteljice (stare 58 godina) nakon rehabilitacije od 10 mjeseci ostavile trajne posljedice koje se ogledaju u slabijoj pomičnosti desnog ramenog zgloba uz bolove koji se periodički javljaju, bolnim kontrakturama koje ograničavaju funkciju ramena u svim smjerovima, pa je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti od 8%,

- da je način nastanka ozljede kod tužiteljice izazvao pojavu straha i to jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg u trajanju od dva mjeseca vezano za zabrinutost za oporavak, a nakon toga tužiteljica je trpjela strah lakšeg intenziteta povezan sa izvjesnim intrapsihičkim tenzijama i zabrinutošću zbog dugotrajnog liječenja još četiri do pet mjeseci.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, posebice cijeneći opseg trajnih posljedica, njihovu pojavnost, kao i intenzitet i trajanje straha, uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice, kao i njezino zanimanje, po stajalištu i ovog suda dosuđena pravična naknada tužiteljici za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 9.000,00 kn kao i naknada za strah u iznosu od 5.500,00 kn predstavljaju punu satisfakciju za sve gore utvrđene tegobe.

I u odnosu na dosuđenje materijalne štete (pojačana ishrana) sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 195. ZOO imajući u vidu duljinu trajanja potreba za uzimanjem hrane bogate vitaminima i mineralima, a u svrhu bržeg oporavka.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a nije uočena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. veljače 2001. godine,

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.