Croatian Supreme Court dismisses civil appeal in traffic accident case for non-exhaustion of legal remedies.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding damages for physical and mental suffering following a traffic accident. The court found that the lower courts correctly applied the Civil Obligations Act to calculate compensation based on the plaintiff's 25% reduction in life activities and severe disfigurement. Since the appeal did not raise any violations of procedural or substantive law, the court ruled the appeal was unfounded and rejected it.
Legislator headnote
AI generatedčl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal against a final judgment is inadmissible if it does not allege a violation of procedural or substantive law, as the appellate court reviews only such specific grounds.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2247/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.K. iz Z., koga zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tužene "C. -osiguranje" d.d. Filijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 1995. godine br. Gž-8149/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. studenoga 1993. godine br. Pn-349/92, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 1998. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Za stradanje u prometnoj nesreći od 18. srpnja 1991. godine tužitelju je prvostupanjskom presudom dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 15.000,00 kn (traženo 40.000,00 kn), za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti 30.000,00 kn (traženo 100.000,00 kn), za pretrpljeni strah 5.000,00 kn (traženo 30.000,00 kn) i po osnovi naruženja 8.000,00 kn (traženo 20.000,00 kn), sve sa odgovarajućom kamatom uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 14.929,00 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen. Tužitelju su dosuđeni i troškovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.552,00 kn.
Pobijanom odlukom ta je presuda djelomično preinačena tako da je dosuđena novčana naknada za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti povišena na iznos od 44.000,00 kn i po osnovi naruženja na iznos od 17.000,00 kn, sve sa odgovarajućom kamatom, dok je prvostupanjska odluka potvrđena u dijelu o dosudi novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah. Glede dijela odluke prvostupanjskog suda o dosudi materijalne štete, po osnovi pružanja tuđe pomoći i njege prvostupanjska presuda je ukinuta za iznos od 1.952,00 kn, kao i u odluci o troškovima spora i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da je s obzirom na težinu zadobivenih ozljeda i njihove posljedice, stupanj umanjenja životne aktivnosti od 25%, i jači stupanj naruženja (tužitelj šepa i ima brojne ožiljke po glavi) dugotrajnost fizičkih bolova i jaki strah (nalet na motociklistu) i mladost tužitelja trebalo uz pravilnu primjenu odredaba čl. 200. ZOO dosuditi traženu novčanu naknadu.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija nije osnovana.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj u spomenutoj prometnoj nezgodi zadobio udarnokrvne podljeve glave, rane razderotine čela, te trećeg i prvog prsta desne šake uz ozljede extenzornih tetiva, laceraciju kože čela, gornje usnice usta, brade i vrata, te prijelom pisiforne kosti desne šake, prijelom čašice desnog kuka i iščašenje desnog kuka (l. 9). Zbog takovih ozljeda tužitelj je trpio jake bolove u trajanju sedam dana, srednje jačine oko deset dana, slabije bolove oko četrnaest dana i povremeno slabije bolove u trajanju oko tri mjeseca. Odmah nakon nesreće pretrpio je jaki strah, a zatim je kroz dva dana bio jako uplašen i zabrinut za stanje svoga zdravlja, a i danas zazire od prometa. Njegova radna i životna sposobnost je smanjena za 25% (povremene vrtoglavice, glavobolje, nervoza, nesanice, prilikom hodanja je nestabilan, pokreti su usporeni, dovoljno se ne spušta u čučanj, unutarnja i vanjska rotacija kuka je ograničena, ne može trčati, a zapaža se i lakša atrofija muskulature desne natkoljenice i desne strane zdjelice). Tužitelj povremeno šepa i ima brojne ožiljke na licu, čelu, bradi i vratu tako da je jače naružen. Tužitelj je rođen 1969. godine, radnik. Na temelju takovih činjeničnih utvrđenja koja su i bila odlučna za donošenje pravilne i zakonite odluke o visini novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu, sudovi su uvažavajući težinu fizičkih bolova i straha i njihovo trajanje i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91) tužitelju za te teškoće i za tako pretrpljenu nematerijalnu štetu dosudili pravičnu i primjerenu novčanu naknadu. Uvažavajući stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, kao i sve okolnosti tog oblika nematerijalne štete, te imajući u vidu da se radi o jačem stupnju naruženja i da se radi o mlađem čovjeku tužitelju za te oblike nematerijalne štete (umanjenje životnih aktivnosti i naruženje) dosudili realnu, pravičnu i primjerenu novčanu naknadu, što drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje.
Kako u provedenom postupku nema povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 5. svibnja 1998. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.