Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding workers' compensation and medical expert opinions.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment, ruling it unfounded. The appellant challenged the lower courts' refusal to order a new medical examination and the calculation of disability compensation based on existing expert opinions. The court held that the lower courts correctly exercised their discretion in managing the expert process and that the established facts regarding the appellant's 20% permanent disability reduction were properly determined.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; The appellate court correctly exercised its authority to manage expert examinations and reject a request for a new medical opinion when no reasonable doubt exists regarding the accuracy of the existing expert findings.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 88/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz P., koga zastupa M. B., odvjetnik u P., protiv tuženika O. H. d.d. iz Z., koga zastupa M. Š. i J. d.d. iz S., koga zastupa I. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 1. travnja 2003. godine, br. Pž 3495/01-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 20. rujna 2000. godine, br. P 1095/99, u sjednici održanoj dana 16. studena 2004. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Odbija se revizija tužitelja protiv tuženika „O. H.“ d.d. Z. kao neosnovana.
II. Utvrđuje se da je tužitelj odustao od revizije protiv tuženika „J.“ d.d. iz S..
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda obvezan je tuženik O. „H.“ platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 105.948,00 kn, a tuženik „J.“ iznos od 138.052,00 kn, sve zajedno s kamatama, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom protiv ovog tuženika za iznos od 30.000,00 kn, a protiv prvotuženika za iznos izgubljene zarade za razdoblje od svibnja 1997. do svibnja 1998. godine, te rentu.
Tuženik „J.“ dužan je naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu za razdoblje navedeno pod toč. II i III izreke presude prvostupanjskog suda, dok je u ostalom dijelu s tog naslova tužbeni zahtjev odbijen.
Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.
Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Traži trošak postupka revizije.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Tužitelj je odustao od izjavljene revizije protiv tuženika „J.“, pa je stoga trebalo razmotriti reviziju samo u odnosu na tuženika O. „H.“ d.d.. Ujedno je iz tih razloga po odredbi čl. 399. u vezi sa čl. 349. st. 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) trebalo donijeti rješenje kao u izreci.
Revizija nije osnovana.
U dosadašnjem postupku, protivno navodima revizije, nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka time što prvostupanjski sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za novo medicinsko vještačenje, a takav stav toga suda prihvatio je i drugostupanjski sud. Pravilno naime, drugostupanjski sud u razlozima svoje presude iznosi da sud po odredbi čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a po čl. 259. st. 1. toga zakona da upravlja vještačenjem i da traži obrazloženja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. U slučaju da bi se pojavila sumnja u pravilnost takvog mišljenja drugostupanjski sud dalje navodi da sud može po odredbi čl. 261. st. 3. ZPP tražiti mišljenje drugih vještaka.
Budući da iz postupka pred prvostupanjskim sudom ne proizlazi da je taj sud sumnjao u pravilnost mišljenja stalnih sudskih vještaka koje je on odredio u ovom sporu, to je osnovano prije navedeni tužiteljev prijedlog odbio.
Time je ujedno prvostupanjski sud a primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP utvrdio odlučnu činjenicu u ovom sporu, tj. stupanj smanjenja tužiteljeve životne sposobnosti kao posljedicu ozljeda dobivenih u štetnom događaju.
Iz tih razloga su nižestupanjski sudovi s pravom odbili tužiteljev prigovor koji ovaj ponavlja i u reviziji, da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe parničnog postupka time što nije prihvatio njegov prijedlog za novo vještačenje.
Na temelju spomenutih dokaza, tj. mišljenja medicinskih vještaka i to ortopeda dr. Z.
I., pulmologa dr. J. T., neuropsihijatra M. M. i specijalista medicine rada dr. M. M.-D., prvostupanjski sud je utvrdio da je kao posljedica ozljeda dobivenih u štetnom događaju tužitelju ostalo trajno smanjenje opće životne sposobnosti 20%, time da njegova radna sposobnost kao inženjera pomorskog prometa nije promijenjena.
Budući da je tužiteljev poslodavac, tj. tuženik „J.“ sklopio ugovor o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja s tuženom osiguravajućom organizacijom u korist tužitelja, time da je osigurana svota u vrijeme štetnog događaja za slučaj trajnog i potpunog invaliditeta bila 60.000,00 USD, to tužitelju zbog djelomičnog gubitka životne sposobnosti pripada razmjerni dio po čl. 9. Ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja (list 15a) ili 12.000,00 USD odnosno po tečaju određenom u čl. 8. toga Ugovora iznos od 105.498,00 kn.
Tuženik „J.“ dužan je tužitelju na ime naknade nematerijalne štete platiti ukupno iznos od 138.052,00 kn te mu naknaditi materijalnu štetu zbog gubitka zarade.
U odnosu na ovog tuženika tužitelj je odustao od revizije kao što je prije spomenuto, dok tuženik O. „H.“ d.d. temeljem spomenutog ugovora o osiguranju nema druge obveze prema tužitelju osim isplate dosuđenog razmjernog dijela osigurane svote zbog nastupjelog djelomičnog trajnog invaliditeta.
Iz navedenih razloga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 16. studenog 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.