Rev-589/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 589/1999-2

Gzz 24/1999

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Đ. iz Š., koju zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, a ovog zamjenjuje Državni pravobranitelj Županije Šibensko-kninske, radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tuženika i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 25. studenog 1998. godine, br. DOG 437/98, izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 12. listopada 1998. godine, br. Gž 333/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 7. svibnja 1998. godine, br. P 680/98 i zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv istih presuda, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačuju presude Županijskog suda u Šibeniku od 12. listopada 1998. godine, br. Gž 333/98 i Općinskog suda u Šibeniku od 7. svibnja 1998. godine, br. P 680/98, te sudi:

Tužiteljica B.Đ. iz Š., odbija se s tužbenim zahtjevom, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništave odredbe ugovora o kupoprodaji stana broj 16156 zaključenog između stranaka dana 13. veljače 1996.g., u dijelu točke 1. čl. 3. kojim je utvrđena cijena stana u iznosu od 102.853,39 kn, jer je ista 51.531,07 kn, pa je slijedom toga djelomično ništava odredba ugovora u točki 3. i 4. čl. 4., jer je iznos prvog obroka 1.545,93 kn, a mjesečni obrok otplate 182,73 kn, do revalorizacije, pa se ovlašćuje tužiteljica da umjesto doasadašnjeg iznosa mjesečnog obroka od dana pravomoćnosti ove presude uplaćuje tuženiku iznos od 182,73 kn, kao i da zatraži izmjenu uknjižbe založnog prava (hipoteke) za čest.br. 2720 k.o. Šibenik sukladno navedenim iznosima.

2. Dužan je tuženik vratiti tužiteljici na ime do sad uplaćene obročne otplate iznos više primljenog od 6.233,71 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.539,67 kn teče od 13. veljače 1996.g. do konačne isplate, a na iznos od 180,54 kn mjesečno počev od 13. veljače 1996.g. do pravomoćnosti ove presude, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda

suda prvog stupnja, kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu pobliže navedenom u izreci ove odluke.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se reviziju prihvati, preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbije.

Protiv presuda nižestupanjskih sudova Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u Zagrebu podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti od 25. studenog 1998. godine, br. DOG 437/98, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se uvaži zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinači nižestupanjske presude na način da se tužiteljicu odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti su osnovani.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Stranke su sklopile dne 13. veljače 1996. godine ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i koji stan se nalazi u Š., ul. V. br. …, površine 49,40 m5, te su cijenu stana, iznos učešća kao prvog obroka i pojedinačnih mjesečnih obroka utvrdili primjenom odredbe čl. 20.a/ i čl. 8. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95 i 11/96, u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji), a prema kojima se "višak" u površini stana otkupljuje prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti talonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana. Na taj način, utvrđena cijena stana iznosi 102.853,39 kn, prvi obrok (3% od cijene) iznosi 3.085,60 kn, a mjesečni obrok iznosi 363,27 kn. Površina stana bez popusta utvrđena je za 15,97 m5, jer prelazi površinu tzv. odgovarajućeg stana.

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine ("Narodne novine", broj 11/97) ukinuto je više odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova, pored ostalih i odredbe čl. 20.a/ i čl. 8. st. 4. Zakona o prodaji o izračunu cijene stana za višak u površini soba iz razloga što su te odredbe ocjenjene kao nesuglasne ustavnom načelu o jednakosti (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske).

U toč. V. obrazloženja navedene odluke se navodi, da se odluka temelji na odredbi čl. 126. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, te odredbi čl. 21. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), a njezina objava na odredbi čl. 20. st. 1. Ustavnog zakona.

Tužiteljica je tražila izmjenu predmetnog ugovora o prodaji glede utvrđene cijene u ugovoru bez primjene ukinutih odredaba po navedenoj odluci Ustavnog suda, te su sudovi nižeg stupnja utvrdili, da bi tako izračunata cijena stana sada iznosila 51.531,07 kn umjesto iznosa od 102.853,39 kn, iznos prvog obroka bi iznosio 1.545,93 kn umjesto iznosa od 3.085,60 kn, a iznos mjesečnog obroka bi iznosio 181,27 kn umjesto do sada utvrđenog iznosa od 363,27 kn.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da su sporne zakonske odredbe prestale važiti danom objave naprijed navedene odluke Ustavnog suda, tj. nadnevka 29. siječnja 1997. godine (čl. 21. st. 2. Ustavnog zakona), te da ugovor o prodaji između stranaka nije pojedinačni akt prema odredbi čl. 23. istog Ustavnog zakona, već ugovor građanskog prava na koji se pored Zakona o prodaji, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, u daljnjem tekstu: ZOO).

Sudovi nižeg stupnja pravilno u svojim odlukama navode, da prema odredbi čl. 23. st. 2. Ustavnog zakona, svatko kome je povrijeđeno pravo pravomoćnim pojedinačnim aktom donijetim na osnovi ukinutog zakona ili drugog ukinutog ili poništenog propisa ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinačnog akta odgovarajućom primjenom

in

odredaba o ponavljanju postupka, te se u st. 3. istog članka propisuju rokovi i nač podnošenja prijedloga za izmjenu pojedinačnog akta kao i u st. 5. istog članka ovlaštenja Ustavnog suda glede posljedica neustavnog pojedinačnog akta.

Vrhovni sud suglasan je s ocjenom sudova nižeg stupnja, a koja se prihvaća i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, da ugovor o prodaji nije pojedinačni akt u smislu odredbe čl. 23. st. 2. Ustavnog zakona.

Sudovi nižeg stupnja su međutim ocijenili da tužiteljica ima pravo zahtjevati izmjenu uglavka ugovora o cijeni u skladu s propisima ZOO. Pri tome su sudovi ocjenili da je sporni dio ugovora ništav od samog početka, jer su ukinute zakonske odredbe Zakona o prodaji bile neustavne od dana njihovog donošenja, a pzivaju se i na motrište Ustavnog suda iz obrazloženja nekih njegovih odluka.

Stoga su sudovi nižeg stupnja ocjenili, da je sporni dio ugovora o prodaji glede cijene ništav u smislu odredaba čl. 103. st. 1. i čl. 105. st. 1. ZOO, te da tužiteljici u smislu odredbe čl. 463. ZOO budući da se radi o propisanoj cijeni, pripada pravo da traži povrat preplaćenog iznosa cijene i da plaća umanjenu cijenu s obzirom da je tuženik taj dio cijene stekao bez osnove u smislu odredbe čl. 210. st. 4. ZOO.

Stoga su sudovi nižeg stupnja prihvatili tužbeni zahtjev.

Osnovano se navodi u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, da pravni učinci odluke Ustavnog suda nastaju tek njihovim objavljivanjem, a što se vidi iz obrazloženja iste Odluke kako je naprijed citirano.

Odredbom čl. 21. st. 2. Ustavnog zakona je propisano, da ukinuti zakon odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave Odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

Prema tome, ukidanje zakona ili pojedinih zakonskih odredaba nema u konkretnom slučaju retroaktivno djelovanje, već djeluje samo za ubuduće. Stoga su pravni odnosi nastali između stranaka na temelju važećeg zakonskog propisa pravno valjani i nemaju za posljedicu ništavost u smislu odredaba čl. 103. i 105. ZOO.

Iz izloženog slijedi da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocjenili sporne odredbe Ugovora o prodaji ništavim s obzirom na kasnije ukinute zakonske odredbe.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo je nižestupanjske presude preinačiti i tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 3. lipnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.