Rev-3218/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3218/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.T. iz R., koju zastupa Z.C., odvjetnik u V., protiv tuženice TP "Z. " V., radi isplate plaće i dr., rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 11. svibnja 1995. br. Gž-872/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. prosinca 1994. br. P-193/94, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tuženice te se preinačuju djelomično presuda Županijskog suda u Osijeku od 11. svibnja 1995. br. Gž-872/95 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. prosinca 1994. br. P-193/94 u odluci o kamatama te se nalaže tuženici da plati tužiteljici zateznu kamatu po propisanoj stopi i to:

- na dosuđeni iznos plaće za prosinac 1991. u iznosu od 6,56 kn od 1. veljače 1992. do isplate,

- na dosuđenu plaću za siječanj 1992. u iznosu od 6,56 kn od 1. ožujka 1992. do isplate,

- na dosuđenu plaću za veljaču 1992. u iznosu od 6,56 kn od 1. travnja 1992. do isplate,

- na dosuđenu plaću za ožujak 1992. u iznosu od 6,56 kn od 1. svibnja 1992. do isplate,

- na dosuđenu plaću za travanj 1992. u iznosu od 8,86 kn od 1. lipnja 1992. do isplate,

- na dosuđenu plaću za svibanj 1992. u iznosu od 8,86 kn od 1. srpnja 1992. do isplate,

- na dosuđenu plaću za lipanj 1992. u iznosu od 8,86 kn od 1. kolovoza 1992. do isplate i - na dosuđenu plaću za srpanj 1992. u iznosu od 8,86 kn od 1. rujna 1992. do isplate;

te platiti zateznu kamatu po propisanoj stopi na isplaćeni osobni dohodak i to

- u iznosu od 160,53 kn počevši od 1. listopada 1993.,

- u iznosu od 209,56 kn počevši od 1. studenog 1993.,

- u iznosu od 210,42 kn počevši od 1. prosinca 1993.,

- u iznosu od 226,75 kn počevši od 1. siječnja 1993. i

- u iznosu od 235,83 kn počevši od 1. veljače 1993. godine.

U ostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja koja glasi:

"Tuženik Trgovačko poduzeće "Z. " Vinkovci dužan je platiti tužiteljici A.T. iz N., sada sa privremenim boravištem u R., … i to:

- na ime plaće za rujan 1991. godine iznos od 5,62 kn s kamatama od 1. listopada 1991. godine do isplate,

- na ime plaće za listopad 1991. godine iznos od 5,62 kn s kamatama od 1. studenog 1991. godine do isplate,

- na ime plaće za studeni 1991. godine iznos od 6,56 kn s kamatama od 1. prosinca 1991. godine do isplate,

- na ime plaće za prosinac 1991. godine iznos od 6,56 kn s kamatom počevši od 1. I. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za siječanj 1992. godine iznos od 6,56 kn s kamatom od 1. II. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za veljaču 1992. godine iznos od 6,56 kn s kamatom od 1. III. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za ožujak 1992. godine iznos od 6,56 kn s kamatom od 1. IV. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za travanj 1992. godine iznos od 8,86 kn s kamatom od 1. V. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za svibanj 1992. godine iznos od 8,86 kn s kamatom od 1. VI. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za lipanj 1992. godine iznos od 8,86 kn s kamatom od 1. VII. 1992. godine do isplate,

- na ime plaće za srpanj 1992. godine iznos od 8,86 kn s kamatom od 1. VIII. 1992. godine do isplate,

te platiti zakonsku kamatu i to na plaćene osobne dohotke:

- na iznos od 160,53 kn počevši od 1. rujna 1993. godine do 1. veljače 1994. godine,

- na iznos od 209,56 kn počevši od 1. X. 1993. godine do 1. II. 1994. godine,

- na iznos od 210,42 kn počevši od 1. XI. 1993. godine do 1. II. 1994. godine,

- na iznos od 226,75 kn počevši od 1. XII. 1993. godine do 1. II. 1994. godine,

- na iznos od 235,83 kn počevši od 1. I. 1994. godine do 1. II. 1994. godine,

a na ove iznos obračunatih kamata, daljnju zateznu kamatu počev od 12. XII. 1994. godine do konačne isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.475,00 kn sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženice. Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije, prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP koju revidentica prema sadržaju svoje revizije posebno ističe.

Sudovi su potpuno i istinito utvrdili prijeporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi s čl. 7. st. 1. ZPP, koju revidentica također posebno ističe.

U pobijanoj presudi nema takvih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koju revidentica posebno ističe. Glede glavnog zahtjeva nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi su s osnovom odbili prigovor promašene pasivne legitimacije koji tuženica ističe tijekom postupka.

U smislu odredbe čl. 3. i čl. 4. Uredbe o načinu isplate zajamčenih osobnih dohodaka određenim kategorijama radnika ("Narodne novine", br. 64/91) tuženica nije podnijela zahtjev, a niti je dokazala da takav zahtjev nije mogla podnijeti Područnoj službi Zavoda za zapošljavanje nadležnoj prema sjedištu poduzeća radi isplate zajamčenog osobnog dohotka (minimalne plaće) svojim radnicima zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti iz razloga navedenih u odredbi čl. 1. i 2. iste Uredbe.

Stoga se u reviziji neosnovano prigovara da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 4. st. 2. Uredbe trebala sama podnijeti zahtjev za isplatu minimalne plaće, jer bi ona to trebala učiniti tek ukoliko nije moguće da zahtjev podnese tuženica (čl. 4. st. 2. iste Uredbe), a što tuženica nije dokazala.

Zbog toga su sudovi osnovano tuženicu obvezali na platež minimalne plaće tužiteljici za navedene mjesece.

Svojim revizijskim prigovorima tuženica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja sudova o visini minimalne plaće.

Revidentica, međutim, s pravom prigovara da je pogrešno dosuđena zatezna kamata suprotno odredbi čl. 5. st. 3. navedene Uredbe.

Prema, naime, toj odredbi isplata zajamčenog osobnog dohotka se obavlja u zadnjoj dekadi tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

Ova Uredba stupila je na snagu 3. prosinca 1991., pa je za prosinac i daljnje mjesece trebalo dosuditi zateznu kamatu prema zakašnjenju tuženice s isplatom minimalne plaće prema toj Uredbi. Tuženica prema toj Uredbi nije došla u zakašnjenje s isplatom minimalne plaće već idućeg dana nakon proteka mjeseca za koji je bila dužna isplatiti minimalnu plaću, već mjesec dana kasnije.

Krajnji rok u kojem je tuženica bila dužna ispuniti svoju obvezu isplate minimalne plaće bio je zadnji dan tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, pa je prema odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94) došla u zakašnjenje idućeg dana (plaću za prosinac 1991. bila je dužna isplatiti najkasnije 31. siječnja 1992. pa je došla u zakašnjenje idućeg dana nakon toga tj. 1. veljače 1992. itd.).

Osnovan je prigovor i na početak tijeka zatezne kamate na već isplaćene iznose plaće koje je tuženica izvršila 1. veljače 1994.

Na te iznose trebalo je dosuditi zateznu kamatu od dolaska u zakašnjenje tuženice prema Uredbi o osiguranju sredstava, ostvarivanju prava i načinu isplate minimalnih plaća i naknada određenim fizičkim i pravnim osobama ("Narodne novine", br. 54/93). Ta Uredba ne uređuje izrijekom vrijeme isplate minimalne plaće kao što je to određeno Uredbom ("Narodne novine", br. 64/91), međutim i iz te Uredbe proizlazi da je krajnji rok dospijeća pojedinih iznosa plaće bio zadnji dan u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, jer je korisnik sredstava (a to je u ovom slučaju tuženica) dužan podnijeti zahtjev za osiguranje sredstava za isplatu minimalne plaće svaki mjesec u zadnjoj dekadi za prethodni mjesec.

Iz izloženih razloga suđeno je na temelju odredbi čl. 393. i 395. st. 1. ZPP kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)