Croatian Supreme Court allows employee's claim to return to job and lost wages after dismissal order is annulled.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal against a lower court's dismissal of an employee's request to return to work and receive lost wages. The employee argued that the employer's disciplinary decision terminating his contract was illegal and that annulment should automatically restore his employment status. The court ruled that while the annulment of the dismissal order legally restores the employment relationship, the employee must explicitly and clearly express his will to resume work; working for another employer during the dispute does not constitute a waiver of this right. Consequently, the court ordered the employer to reinstate the employee and pay lost wages, while remanding the specific issue of whether the employee waived his right to return to work for further fact-finding.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o parničnom postupku: The annulment of an employer's decision to terminate an employment contract legally restores the employment relationship, obligating the employer to admit the employee back to work, provided the employee clearly and unambiguously expresses their will to do so; working for another employer during labor dispute proceedings does not automatically constitute a waiver of the right to return to the original employer.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2568/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.D. iz B., koga zastupa punomoćnik mr. Š.P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika DP "V. " iz B., koga zastupa M.P., odvjetnik iz B., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru od 10. ožujka 1994. br. Gž-21/94, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Biogradu n/m od 5. listopada 1993. br. P-97/91, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 1995.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja Ivana Dodiga se prihvaća i ukida u dijelu izreke pod 1. i 3. presuda te u cijelosti rješenje Županijskog suda u Zadru od 10. travnja 1994. br. Gž-21/94 kao i presuda Općinskog suda u Biogradu n/m od 5. listopada 1993. br. P-97/91 u dijelu izreke pod I. i IV. te u dosuđujućem dijelu izreke pod II. koji se odnosi na naknadu tužitelju u visini plaće od 2. svibnja 1989. pa do vraćanja na rad pa se u ukinutom dijelu predmet vraća Općinskom sudu u Biogradu n/m na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:
"I. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na posao kod tuženika, na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj i školskoj spremi, u roku od 8 dana.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju na ime materijalne štete zbog izgubljene zarade - plaće kako slijedi:
1. za vremenski period od 01. svibnja 1985. godine do 31. prosinca 1985. godine a) - od 01. svibnja 1985. do 31. svibnja 1985. godine iznos od 5,2 HRD, sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1985. godine do isplate u visini od 7,5%,
- od 01. lipnja 1985. godine do 30. lipnja 1985. godine iznos od 5,69 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1985. godine do isplate u visini od 7,5%,
- od 01. srpnja 1985. godine do 31. srpnja 1985. godine iznos od 5,35 HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1985. godine do 02. kolovoza 1985. godine u visini 7,5%, od 03. kolovoza 1985. godine do isplate sa kamatom koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godine dana,
- od 01. kolovoza 1985. godine do 31. kolovoza 1985. godine iznos od 6,81 HRD sa kamatom koja teče od 01. rujna 1985. godine do isplate, po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća
na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana,
- od 01. rujna 1985. godine do 30. rujna 1985. godie iznos od 5,1 HRD sa kamatom koja teče od 01. listopada 1985. godine do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana,
- od 01. listopada 1985. godine do 31. listopada 1985. godine iznos od 9,19 HRD sa kamatom koja teče od 01. studenog 1985. godine do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana,
- od 01. studenog 1985. godine do 30. studenog 1985. godine iznos od 7,4 HRD sa kamatom koja teče od 01. prosinca 1985. godine do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana,
- od 01. prosinca 1985. godine do 31. prosinca 1985. godine iznos od 5,5 HRD sa kamatom koja teče od 01. siječnja 1986. godine do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.
b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesec prosinac 1985. godine za sav iznos preko iznosa dosuđenog u točki 1. - a.
2. Za vremenski period od 01. siječnja 1986. godine do 31. prosinca 1986. godine a) - od 01. siječnja 1986. godine do 31. siječnja 1986. godine iznos od 2,09 HRD sa e 1986. godine do isplate,
kamatom koja teče od 01. veljač
- od 01. veljače 1986. godine do 28. veljače 1986. godine iznos od 0,4 HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1986. godine do isplate,
- od 01. travnja 1986. godine do 30. travnja 1986. godine, iznos od 0,06 HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1986. godine do isplate,
- od 01. lipnja 1986. godine do 30. lipnja 1986. godine iznos od 10,34 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1986. godine do isplate,
- od 01. srpnja 1986. godine do 31. srpnja 1986. godine iznos od 14 HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1986. godine do isplate,
- od 01. kolovoza 1986. godine do 31. kolovoza 1986. godine, iznos od 10,85 HRD sa kamatom koja teče od 01. rujna 1986. godine do isplate,
- od 01. rujna 1986. godine do 30. rujna 1986. godine iznos od 13,8 HRD sa kamatom koja teče od 01. listopada 1986. godine do isplate,
- od 01. listopada 1986. godine do 31. listopada 1986. godine iznos od 18,42 HRD sa kamatom koja teče od 01. studenog 1986. godine do isplate,
- od 01. studenog 1986. godine do 30. studenog 1986. godine iznos od 19,64 HRD sa kamatom koja teče od 01. prosinc 1986. godine do isplate,
- od 01. prosinca 1986. godine do 31. prosinca 1986. godine iznos od 19 HRD sa kamatom koja teče od 01. siječnja 1987. godine do isplate,
kamata određena po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.
b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece ožujak i svibanj 1986. godine.
c) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece siječanj, veljača, travanj, lipanj 1986. godine za sve iznose preko iznosa dosuđenih u točki 2.-a.
3. Za vremenski period od 01. siječnja 1987. godine do 31. prosinca 1987. godine a) - od 01. siječnja 1987. godine do 31. siječnja 1987. godine iznos od 18,37 HRD sa kamatom koja teče od 01. veljače 1987. godine do isplate,
- od 01. veljače 1987. godine do 28. veljače 1987. godine iznos od 17,7 HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1987. godine do isplate,
- od 01. ožujka 1987. godine do 31. ožujka 1987. godine iznos od 17,72 HRD sa kamatom koja teče od 01. travnja 1987. godine do isplate,
- od 01. travnja 1987. godine do 30. travnja 1987. godine iznos od 21,4 HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1987. godine do isplate,
- od 01. svibnja 1987. godine do 31. svibnja 1987. godine iznos od 19,52 HRD sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1987. godine do isplate,
- od 01. lipnja 1987. godine do 30. lipnja 1987. godine iznos od 20,41 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1987. godine do isplate,
- od 01. srpnja 1987. godine do 31. srpnja 1987. godine iznos od 28,12 HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1987. godine do isplate,
- od 01. kolovoza 1987. godine do 31. kolovoza 1987. godine iznos od 24,32 HRD sa kamatom koja teče od 01. rujna 1987. godine do isplate,
- od 01. rujna 1987. godine do 30. rujna 1987. godine iznos od 27,55 HRD sa kamatom koja teče od 01. listopada 1987. godine do isplate,
- od 01. listopada 1987. godine do 31. listopada 1987. godine iznos od 32,98 HRD sa kamatom koja teče od 01. studenog 1987. godine do isplate,
- od 01. studenog 1987. godine do 30. studenog 1987. godine iznos od 31,43 HRD sa kamatom koja teče od 01. prosinca 1987. godine do isplate,
- od 01. prosinca 1987. godine do 31. prosinca 1987. godine iznos od 42,8 HRD sa kamatom koja teče od 01. siječnja 1988. godine do isplate,
kamata određena po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.
4. Za vremenski period od 01. siječnja 1988. godine do 31. prosinca 1988. godine a) - od 01. siječnja 1988. godine do 31. siječnja 1988. godine iznos od 32,93 HRD sa kamatom koja teče od 01. veljače 1988. godine do isplate,
- od 01. veljače 1988. godine do 29. veljače 1988. godine iznos od 41,41 HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1988. godine do isplate,
- od 01. ožujka 1988. godine do 31. ožujka 1988. godine iznos od 43,13 HRD sa kamatom koja teče od 01. travnja 1988. godine do isplate,
- od 01. travnja 1988. godine do 30. travnja 1988. godine iznos od 46,32 HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1988. godine do isplate,
- od 01. svibnja 1988. godine do 31. svibnja 1988. godine iznos od 17,31 HRD sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1988. godine do isplate,
- od 01. lipnja 1988. godine do 30. lipnja 1988. godine iznos od 27,38 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1988. godine do isplate,
- od 01. srpnja 1988. godine do 31. srpnja 1988. godine iznos od 36,15 HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1988. godine do isplate,
- od 01. rujna 1988. godine do 30. rujna 1988. godine iznos od 7,86 HRD sa kamatom koja teče od 01. listopada 1988. godine do isplate,
- od 01. studenog 1988. godine do 30. studenog 1988. godine iznos od 12,54 HRD sa kamatom koja teče od 01. prosinca 1988. godine do isplate,
- od 01. prosinca 1988. godine do 31. prosinca 1988. godine iznos od 23,62 HRD sa kamatom koja teče od 01. siječnja 1989. godine do isplate,
kamata određena po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.
b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece kolovoz i listopad 1988. godine.
c) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, rujan, studeni, prosinac 1988. godine za sve iznose preko iznosa dosuđenih u točki 4.-a.
5. Za vremenski period od 01. siječnja 1989. godine do 31. prosinca 1989. godine a) - od 01. veljače 1989. godine do 28. veljače 1989. godine iznos od 12,91 HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1989. godine do isplate,
- od 01. travnja 1989. godien do 30. travnja 1989. godine iznos od 20,04 HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1989. godine do isplate,
- od 1. svibnja 1989. godine do 31. svibnja 1989. godine iznos od 44,06 HRD sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1989. godine do isplate,
kamata određena po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana.
b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece siječanj, ožujak, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 1989. godine.
c) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece veljaču, travanj, svibanj 1989. godine za sve iznose preko iznosa dosuđenih u točki 5-a.
6. Za vremenski period od 01. siječnja 1990. godine do 31. prosinca 1990. godine a) - od 01. lipnja 1990. godine do 30. lipnja 1990. godine iznos od 17,4 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1990. godine do isplate,
kamata po stopi određenoj čl. 277. st. 1. preuzetog ZOO-a.
b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 1990. godine. c) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik će za mjesec lipanj 1990. godine za sav naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - pla
iznos preko iznosa dosuđenog u točki 6-a.
7. Za vremenski period od 01. siječnja 1991. godine do 31. prosinca 1991. godine a) - od 01. veljače 1991. godine do 28. veljače 1991. godine iznos od 1244,30 HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1991. godine do isplate,
- od 01. travnja 1991. godine do 30. travnja 1991. godine iznos od 3368,90 HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1991. godine do isplate,
- od 01. svibnja 1991. godine do 31. svibnja 1991. godine iznos od 2718,30 HRD sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1991. godine do isplate,
- od 01. lipnja 1991. godine do 30. lipnja 1991. godine iznos od 1946,50 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1991. godine do isplate,
- od 01. srpnja 1991. godine do 31. srpnja 1991. godine iznos od 856,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1991. godine do isplate,
- od 01. kolovoza 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine iznos od 1954,50 HRD sa kamatom koja teče od 01. rujna 1991. godine do isplate,
- od 01. listopada 1991. godine do 31. listopada 1991. godine iznos od 705,40 HRD sa kamatom koja teče od 01. studenog 1991. godine do isplate,
- od 01. studenog 1991. godine do 30. studenog 1991. godine iznos od 185,30 HRD sa kamatom koja teče od 01. prosinca 1991. godine do isplate,
- od 01. prosinca 1991. godine do 31. prosinca 1991. godine iznos od 14344,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. siječnja 1991. godine do isplate,
kamata po stopi određenoj čl. 277. st. 1. preuzetog ZOO-a.
b) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece siječanj, rujan, 1991. godine.
c) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu zbog izgubljene zarade - plaće za mjesece veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, listopad, studeni 1991. godine za sve iznose preko iznosa dosuđenih u točki 7-a.
8. Za vremenski period od 01. siječnja 1992. godine do 31. prosinca 1992. godine a) - od 01. siječnja 1992. godine do 31. siječnja 1992. godine iznos od 19647,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. veljače 1992. godine do isplate,
- od 01. veljače 1992. godine do 29. veljače 1992. godine iznos od 19130,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1992. godine do isplate,
- od 01. ožujka 1992. godine do 31. ožujka 1992. godine iznos od 20301,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. travnja 1992. godine do isplate,
- od 01. travnja 1992. godine do 30. travnja 1992. godine iznos od 22975,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1992. godine do isplate,
- od 01. svibnja 1992. godine do 31. svibnja 1992. godine iznos od 23992,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1992. godine do isplate,
- od 01. lipnja 1992. godine do 30. lipnja 1992. godine iznos od 35655,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1992. godine do isplate,
- od 01. srpnja 1992. godine do 31. srpnja 1992. godine iznos od 46959,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1992. godine do isplate,
- od 01. kolovoza 1992. godine do 31. kolovoza 1992. godine iznos od 44849,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. rujna 1992. godine do isplate,
- od 01. rujna 1992. godine do 30. rujna 1992. godine iznos od 63010,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. listopada 1992. godine do isplate,
- od 01. listopada 1992. godine do 31. listopada 1992. godine iznos od 82533,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. studenog 1992. godine do isplate,
- od 01. studenog 1992. godine do 30. studenog 1992. godine iznos od 96558,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. prosinca 1992. godine do isplate,
- od 01. prosinca 1992. godine do 31. prosinca 1992. godine iznos od 103.585,00 HRD sa kamatom koja teče od 01. siječnja 1993. godine do isplate,
kamata po stopi određenoj čl. 277. st. 1. preuzetog ZOO-a.
9. Za vremenski period od 01. siječnja 1993. godine do 31. kolovoza 1993. godine a) - od 01. siječnja 1993. godine do 31. siječnja 1993. godine iznos od 145.463.- HRD sa kamatom koja teče od 01. veljače 1993. godine do isplate,
- od 01. veljače 1993. godine do 28. veljače 1993. godine iznos od 163.173.- HRD sa kamatom koja teče od 01. ožujka 1993. godine do isplate,
- od 01. ožujka 1993. godine do 31. ožujka 1993. godine iznos od 266.267.- HRD sa kamatom koja teče od 01. travnja 1993. godine do isplate,
- od 01. travnja 1993. godine do 30. travnja 1993. godine iznos od 323.842.- HRD sa kamatom koja teče od 01. svibnja 1993. godine do isplate,
- od 01. svibnja 1993. godine do 31. svibnja 1993. godine iznos od 376.379.- HRD sa kamatom koja teče od 01. lipnja 1993. godine do isplate,
- od 01. lipnja 1993. godine do 30. lipnja 1993. godine iznos od 453.166.- HRD sa kamatom koja teče od 01. srpnja 1993. godine do isplate,
- od 01. srpnja 1993. godine do 31. srpnja 1993. godine iznos od 798.808.- HRD sa kamatom koja teče od 01. kolovoza 1993. godine do isplate,
- od 01. kolovoza 1993. godine do 31. kolovoza 1993. godine iznos od 1.040.498.- HRD sa kamatom koja teče od 01. rujna 1993. godine do isplate,
kamata po stopi određenoj čl. 277. st. 1. preuzetog ZOO-a.
10. Za vremenski period od 01. rujna 1993. godine pa sve do dana presuđenja
- iznose u visini mjesečne plaće za svaki pojedinačni mjesec do presuđenja koju prima rukovoditelj komercijalne službe tuženika sa kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate prema odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima kao Zakona Republike Hrvatske,
sve u roku od 8 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju materijalnu štetu zbog neisplaćene naknade za topli obrok za vrijeme od 01. ožujka 1985. godine do 30. travnja 1989. godine u ukupnom HRD sa zateznom kamatom dospjelom i utvrđenom na način kako je ona iznosu od
utvrđena za isplatu materijalne štete zbog izgubljenog osobnog dohotka tužitelja u istom vremenskom razdoblju, pobliže opisano u točki II ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.
IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 743.360.-
HRD u roku od 8 dana."
Sud drugog stupnja odlučio je:
"1. Uvažava se žalba tuženika DP "V. " iz B., te se preinačuje presuda Općinskog suda u Biogradu od 5. listopada 1993. godine broj P-97/91 u dosuđujućem dijelu pod toč. II izreke gdje je suđeno da tuženik naknadi tužitelju štetu do visine plaće koju je tužitelj izgubio od 2. svibnja 1989. godine pa do vraćanja na rad i u tom dijelu s u d i:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženik obveže na isplatu plaće do stvarne visine plaće koju je tužitelj izgubio za period od 2. svibnja 1989. godine pa do dana vraćanja na rad kod tuženika, kao neosnovan".
2. U preostalom dijelu žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje gore citirana presuda istog suda u dijelu pod toč. II izreke ukoliko je suđeno da je tuženik dužan tužitelju platiti na ime materijalne štete zbog izgubljene plaće za period od 1. svibnja 1985. godine pa do 1. svibnja 1989. godine.
3. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
riješio je:
Ukida se presuda u dijelu pod toč. I izreke gdje je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na posao i u tom dijelu tužba odbacuje."
Protiv onog dijela te presude i rješenja suda drugog stupnja kojim je prihvaćena tuženikova žalba izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje drugostupanjskog suda ukinu.
Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.
Odlukama tuženikovih disciplinskih tijela izrečena je tužitelju disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Navedene su odluke, međutim, u ovom sporu pravomoćno poništili Osnovni sud udruženog rada u Splitu (v. list 93 i sl.) te Sud udruženog rada Hrvatske (v. list 108 i sl.) te je ujedno tužitelju priznato pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme od prestanka radnog odnosa do 1. svibnja 1989. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je zatražio naknadu osobnog dohotka i za razdoblje nakon 1. svibnja 1989. te je zatražio i da se tuženiku naloži da tužitelja primi na posao.
Zahtjevu tužitelja za vraćanje na posao kao i većem dijelu njegovog novčanog zahtjeva je Općinski sud u Biogradu n/m presudom od 5. listopada 1993. br. P-97/91 udovoljio. Sud drugog stupnja je, međutim, presudom i rješenjem od 10. ožujka 1994. br. Gž- 21/94 odbio u cijelosti tužiteljev novčani zahtjev za razdoblje nakon 1. svibnja 1989., dok je tužbu glede zahtjeva za vraćanje tužitelja na posao odbacio. Taj sud svoju odluku temelji u bitnome na slijedećim stajalištima:
a) Zahtjev za vraćanje na posao tužitelj je postavio po proteku tridesetodnevnog materijalnopravnog prekluzivnog roka iz čl. 224. st. 1. Zakona o udruženom radu (citirano: ZUR) koji je vrijedio u kritično vrijeme.
b) Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu dana 20. ožujka 1990. zatražio naknadu plaće samo do 1. svibnja 1989. kad se zaposlio kod drugog poslodavca. Time je prekinuta uzročna veza između tuženikove štetne radnje (nezakonitog prestanka radnog odnosa) i štete koju tužitelj eventualno trpi od 2. svibnja 1989. pa ubuduće.
Ni jedno od navedenih stajališta suda drugog stupnja nije po shvaćanju ovog revizijskog suda pravilno.
ad a) U prvom redu valja naglasiti da rok iz čl. 224. st. 1. ZUR nije bio prekluzivni rok materijalnog već procesnog prava (v. čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku -
čki tretirao
"Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP). Uostalom, takvim ga je fakti i sud drugog stupnja, jer je tužbu glede zahtjeva za vraćanje na posao odbacio a nije odbio tužbeni zahtjev, što bi trebao učiniti u slučaju propuštanja prekluzivnog roka materijalnog prava. Nadalje, odredbe o roku za podnošenje tužbe kad je radnik nezadovoljan odlukom disciplinskog organa uopće se nisu nalazile u čl. 224. st. 1. ZUR već u čl. 204. st. 8. istog zakona. Ono što je međutim u svemu bitno je to, da se i rok iz čl. 204. st. 8. i iz čl. 224. st. 1. ZUR odnosio na pobijanje odluke poslodavca, a ne i na zahtjev radnika za vraćanje na posao. Pravomoćno poništenje odluke o prestanku rada ima za posljedicu da se radnopravni položaj radnika vraća u stanje kao da te odluke nije ni bilo. Zato je u takvom slučaju poslodavac dužan uz ostalo primiti radnika na posao makar to u sudskoj odluci i ne bilo navedeno. Dapače, radnik će ponekad imati potrebu da posebnom tužbom traži da se, nakon pravomoćnosti presude kojom je poništena odluka o prestanku rada, naloži poslodavcu da ga primi na rad, jer će na taj način radnik ishoditi izvršnu ispravu u smislu odredbi čl. 229. i sl. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) te pomoću nje postići svoje vraćanje na rad.
ad b) Po shvaćanju ovog Vrhovnog suda potraživanje radnika za naknadu osobnog dohotka za vrijeme u kojem nije radio zbog odluke o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa koja je pravomoćnom sudskom presudom kasnije poništena, ima karakter novčanog potraživanja po osnovi rada. Kad je takva odluka pravomoćno poništena, ima se smatrati da radniku nije uopće prestalo svojstvo radnika pa mu pripada i pravo na naknadu osobnog dohotka koji bi ostvario da je bio na radu pa takovo potraživanje radnika ne predstavlja odštetno potraživanje. Zato je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je novčani zahtjev tužitelja ocjenjivao kroz pravila o odgovornosti za štetu.
No, neovisno o svemu iznesenom, i radnik kome je nezakonitom odlukom poslodavca prestao radni odnos može odustati od zahtjeva za vraćanje na rad te za naknadu osobnog dohotka, no on u tom pravcu treba jasno i nedvosmisleno izraziti svoju volju. Okolnost pak, da se za vrijeme dok je vodio radni spor radnik zaposlio kod drugog poslodavca nema sama enje odustanka od zahtjeva za vraćanje na rad i za naknadu osobnog dohotka, za sebe znač
kao što to pogrešno smatra žalbeni sud.
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 2. ZPP).
U nastavku suđenja potrebno je, ako je sporno da li je tužitelj odustao od svog prava na vraćanje na rad, izvođenjem odgovarajućih dokaza tu okolnost raspraviti, te nakon toga odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva glede koga su ukinute odluke sudova nižeg stupnja.
Odluke sudova nižeg stupnja o parničnim troškovima ukinute su kako bi se o njima odlučilo s obzirom na konačni ishod spora.
Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 17. svibnja 1995.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić v.r.