Supreme Court dismisses prosecutor's appeal allowing parolee travel for sick relative visit.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the public prosecutor's appeal against a lower court decision permitting a parolee to return his passport. The defendant, sentenced to over two years in prison, was granted conditional release and sought to visit a seriously ill brother in Italy. The court held that the prosecutor's claim of insufficient documentation was unfounded and that no grounds existed to deny the travel permit. Consequently, the court ruled that the competent internal affairs authority must independently assess any potential risks before making a final decision.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 397. st. 3. ZKP; The Supreme Court established that a parolee's request for passport return for family visits is not automatically denied by the prosecutor and requires independent assessment by the competent authority.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 721/1991-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom, od sudaca Vrhovnog suda Primorac Vladimira kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice i Vekić Miroslave kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke, kao zapisničara,, u krivičnom predmetu protiv os. M. A., zbog krivičnog djela iz čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca, podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 17. srpnja 1991. K 290/88 (Kv 287/91), u sjednici održanoj 7.studenog 1991,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem vijeća Okružnog suda u Zagrebu odobren je povrat putne isprave os. M. A..
Protiv tog rješenja javni tužilac podnio je žalbu te je predložio da se pobijano rješenje preinači i osudjeniku ne odobri povrat isprave.
Žalba nije osnovana.
U pravu je javni tužilac kada u podnesenoj žalbi tvrdi da osudjenik nije odgovarajućom dokumentacijom dokazao svoju tvrdnju da želi posjetiti svoga teško bolesnog bratića u Italiji, pa se prema tome radi o goloj tvrdnji osudjenika.
Medjutim, iz uvida u spis proizlazi da je M. A. pravomoćno osudjen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne u trajanju od oko dvije godine i jedan mjesec. Rješenjem komisije za uvjetni otpust Ministarstva pravosudja i uprave od 23. svibnja 1991. broj 514/03-02/8-91, (1. 3.875) pušten je na uvjetni otpust koji mu traje od 29. svibnja 1991. do 19. siječnja 1992. godine. S obzirom na to, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, ne postoje razlozi da mu se ne odobri povrat putne isprave. To pogotovo, što konačnu odluku o tome donosi nadležan organ unutrašnjih poslova, koji će svakako ocijeniti postoje li
I Kž 721/1991-3
razlozi da se osudjenom M. A. putna isprava vrati.
Stoga je na temelju čl. 397. st. 3. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 7. studenog 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v. r.
Primorac Vladimir, v. r.