Appeal dismissed as inadmissible due to property dispute value falling below statutory threshold.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal as inadmissible because the disputed property value was significantly below the statutory limit for appeals in property cases. The prosecutor argued for a change in lower court rulings regarding the eviction of a tenant, but the defendant remained silent and the public prosecutor did not comment. The court ruled that under the Civil Procedure Law, appeals in property disputes are only permitted if the value exceeds 3,000,000 HRD, which was not met here.
Legislator-Regeste
KI-generiertČl. 382. st. 2. i 3. u svezi s čl. 38. Zakona o parničnom postupku: Revizija u imovinsko-pravnim sporovima na predaju stvari nije dopuštena ako vrijednost predmeta ne prelazi 3.000.000 HRD.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2646/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. K. iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijski sud u Zagrebu) od 19. ožujka 1996. godine broj Gž-11564/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 1994. godine broj Ps-1287/93, u sjednici održanoj 6. veljače 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika iz stana u Z., te predaju tužiteljici tog stana slobodnog od osoba i stvari.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom za preinačenje nižestupanjskih presuda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Tuženik nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Dopustivost revizije u ovom sporu određuje se prema čl. 382. st. 2. i 3. u svezi s čl. 38. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 – dalje ZPP).
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, koji je bio na snazi u vrijeme mjerodavno za ocjenu dopustivosti revizije, a to je dan podnošenja tužbe 1.srpanj 1993. godine, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3,000.000 HRD.
U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora sukladno čl. 38. ZPP iznosi je 412.776 HRD, iz čega slijedi da revizija nije dopuštena.
Stoga je temeljem odredbe čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 6. veljače 2002. godine.
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v. r.