Permanent residence denied due to five-year continuous legal stay requirement violation. Permanent residence denied due to five-year continuous legal stay requirement violation.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe High Administrative Court dismissed the applicant's appeal against the first-instance court's rejection of his permanent residence permit application. The court found that the applicant failed to meet the mandatory five-year continuous legal stay requirement under the Aliens Act because he lacked legal temporary residence status between October 2015 and May 2016. Consequently, the court confirmed the lower court's decision, ruling that the procedural delay in his previous temporary residence application did not justify granting permanent residence.
Legislator-Regeste
KI-generiertArticle 92 of the Aliens Act; Article 60 of the Administrative Disputes Act: An applicant for permanent residence must have had continuous legal residence for five years; gaps in legal status invalidate the requirement regardless of subsequent administrative delays.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
Poslovni broj: Usž-2517/17-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Slavice Marić-Okičić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića, zapisničara u upravnom sporu tužitelja B. Lj. iz K., kojeg zastupa opunomoćenik Z. Š., odvjetnik iz R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Z., radi odobrenja stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1647/16-15 od 1. lipnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2017.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI- 1647/16-15 od 1. lipnja 2017.
Obrazloženje
Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-01-74-UP/I-3636/2-2016 od 5. listopada 2016. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
Navedenim rješenjem tuženika odbijen je tužiteljev zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.
Tužitelj (u daljnjem tekstu: žalitelj) pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da ispunjava zakonom propisane uvjete, jer je do podnošenja zahtjeva imao neprekidno pet godina privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik je u odgovoru na žalbu ostao kod razloga danih tijekom postupka. Predlaže da Sud žalbu odbije
Žalba nije osnovana.
Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a imajući na umu činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
U pobijanoj presudi sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na navode tužbe. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS), a žalitelj te razloge žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
U skladu s odredbom članka 92. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, 130/11. i 74/13., u daljnjem tekstu: Zakon), žalitelj treba do dana podnošenja zahtjeva imati neprekidno pet godina odobren zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, što uključuje odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.
U postupku je utvrđeno da žalitelj u razdoblju od 13. listopada 2015. do 24. svibnja 2016. nije imao zakonito reguliran privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno na dan podnošenja zahtjeva (4. travnja 2016.) nije imao odobren zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, pa nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje stalnog boravka u smislu članka 92. stavka 1. i 2. Zakona. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev i time nije povrijedio zakon na njegovu štetu. Činjenica što o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka od 26. studenog 2014. nije riješeno u zakonskom roku od 30 odnosno 60 dana nije razlog za drugačije rješenje ove upravne svari. Naime, žalitelj je u tom slučaju imao mogućnost pokrenuti upravni spor i tužbom zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku ( članak 22. stavak 2. točka 2. ZUS-a).
Slijedom izloženog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. kolovoza 2017.
Predsjednica vijeća
Sanja Otočan, v.r.