Croatian Supreme Court dismisses appeal against eviction order due to low case value under Civil Procedure Act.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against a final eviction order, ruling the appeal inadmissible. The tenant argued for a retrial based on procedural violations, but the court found the appeal barred because the dispute's value did not exceed 100,000 Croatian kunas. Consequently, the eviction order was upheld as legally sound and final.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 400. st. 2. ZPP; čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP: In civil property disputes where the claim concerns monetary payment or delivery of property and the value does not exceed 100,000 kn, an appeal against a second-instance judgment is not permitted if the final judgment was issued after the relevant amendment to the Civil Procedure Act took effect.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 502/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Osijek, Osijek, protiv tužene M. B. iz T., koju zastupa B. M., odvjetnica iz O., radi otkaza stanarskog prava i predaje stana, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 26. rujna 2002. broj Gž-2370/02, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 10. srpnja 2002. broj P-546/93, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 2004.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužene protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2370/02 od 26. rujna 2002. odbija se.
Obrazloženje
Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2370/02 od 26. rujna 2002. odbijena je žalba tužene i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-546/93 od 10. srpnja 2002., kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tužene protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3518/01 od 27. prosinca 2001., kojim je odbijena žalba tužene i potvrđeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-546/93 od 18. rujna 2001., kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Općinskog suda u Osijeku broj P- 546/93 od 14. prosinca 1995. godine.
Protiv pravomoćnog rješenja drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2370/02 od 26. rujna 2002. tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da se isto preinači i dopusti revizija i ponavljanje postupka.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Osporeno rješenje ispitano je u granicama iz čl. 386. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP i utvrđeno je da je isto doneseno u postupku u kojem nisu povrijeđene mjerodavne odredbe parničnog postupka.
Pravilno su sudovi odlučili da revizija protiv rješenja drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3518/01 od 27. prosinca 2001., prema odredbama čl. 400. st. 2. u vezi čl. 382. st. 2. ZPP i čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99; dalje ZID ZPP) nije dopuštena.
Odredbom čl. 400. st. 2. ZPP propisano je da revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude (čl. 382. st. 2. i 3. ZPP).
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u vezi čl. 10. st. 3. ZID ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, a pravomoćna odluka drugostupanjskog suda donesena je nakon stupanja na snagu ZID ZPP (06. studenog 1999.).
U konkretnom slučaju osporeno rješenje drugostupanjskog Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2370/02 doneseno je 26. rujna 2002., a u pitanju je spor radi otkaza stanarskog prava na stanu u O., površine 25,05 m² i predaje stana i notorno je da jednogodišnja najamnina tog stana, koja u smislu čl. 38. ZPP predstavlja vrijednost predmeta spora, ne prelazi 100.000,00 kn.
Iz navedenog slijedi da su sudovi zakonito i pravilno postupili i odlučili kada su reviziju kao nedopuštenu odbacili, tako da je reviziju protiv tog rješenja kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).
Tužena se u reviziji neosnovano poziva na Zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15.02.1980., prema kojem je revizija uvijek dopuštena u sporovima iz čl. 99. Zakona o stambenim odnosima.
Ovo iz razloga, što je taj zaključak donesen u primjeni Zakona o stambenim odnosima iz 1974., koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZSO iz 1985. Prema odredbi čl. 106. ZSO iz 1985. revizija u sporovima iz čl. 99. nije dopuštena uvijek, što znači da se u tim sporovima dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
U Zagrebu, 30. lipnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Petar Milas, v. r.