Appeal dismissed; Croatian court lacks jurisdiction over custody contact disputes when child resides abroad under Hague Convention.
Legislator summary
AI generatedThe appeal was dismissed, confirming the first-instance court's ruling that it lacked jurisdiction to order child contact. The appellant argued the Hague Convention did not apply because the divorce was finalized in Croatia, yet the child resides in Germany. The court held that since the child's habitual residence is abroad, German authorities have exclusive jurisdiction under the Convention, rendering the Croatian court's attempt to intervene inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedHague Convention on Civil Aspects of International Child Protection Art. 5; Art. 10; Art. 10(2); Art. 9(3): When a child has habitual residence in another Contracting State, that State's authorities have exclusive jurisdiction to determine measures for the protection of the child's person or property, even if a divorce was finalized in the applicant's State.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: 11 Gž-746/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u izvanparni č nom predmetu predlagatelja R. Š. iz V., zastupanog po punomo ć niku A. I., odvjetniku iz R., protiv protustranke T. Š. iz S. N., B., zastupane po punomo ć niku D. Z., odvjetniku iz V., radi odre đ ivanja susreta i druženja djeteta s roditeljem, povodom žalbe predlagatelja protiv rješenja Op ć inskog suda u Varaždinu od 8. studenog 2013., br. 24 R1-228/13-26, 24. velja č e 2016.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvr đ uje rješenje Op ć inskog suda u Varaždinu br. 24 R1-228/13-26 od 8. studenog 2013.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku te je odbacio prijedlog predlagatelja za odre đ ivanje kontakata sa djetetom (mldb. L. Š.).
U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da nije sporno da je brak izme đ u stranaka razveden presudom tog suda br. P-47/10 od 15. ožujka 2010., da je dijete stranaka mldb. L. Š. povjerena na odgoj i brigu majci (protustranci) te da č injeni č no nije sporno da je predlagatelj u SR N., kod Obiteljskog suda u Berlinu, pokrenuo postupak pod brojem 87 F 213/10, radi održavanja kontakata sa djetetom i taj postupak je završen sklapanjem nagodbe. Sporna je bila nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u ovom predmetu, o č emu je zaklju č eno uz primjenu Konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece (objavljena u NN od 2. srpnja 2009.
- Zakon o potvr đ ivanju Konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece - NN Me đ unarodni ugovori br. 5/09 od 2. srpnja 2009.; u daljnjem tekstu: Konvencija).
Prvostupanjski sud polazi od odredbe č l. 1. Konvencije i smatra nedvojbenim da u pravo roditelja spada i pravo na održavanje kontakata s djecom. Kako je redovno boravište mldb. L. Š. u B. (SR N.), sud se poziva na odredbu č l. 5. st. 1. Konvencije, prema kojoj su sudska i upravna tijela države ugovornice redovnog boravišta djeteta nadležna za poduzimanje mjera usmjerenih za zaštitu djetetove osobe ili imovine. Primjenom odredbe č l. 16. st. 3. Zakona o parni č nom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pro č iš ć eni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP) sud odlu č uje kao u izreci pobijanog rješenja.
Pravovremeno izjavljenom žalbom predlagatelj pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parni č nog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preina č i pobijano rješenje na na č in da usvoji prijedlog u cijelosti i naloži protustranci da nadoknadi predlagatelju troškove postupka prema troškovniku, uve ć ano za trošak sastava žalbe, podredno, da ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i obveže protustranku da naknadi prouzro č eni parni č ni trošak u cijelosti.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba predlagatelja je neosnovana.
Predlagatelj u žalbi smatra da je rješenje optere ć eno takvim nedostacima zbog kojih ga nije mogu ć e ispitati, č ime upire na bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. st. 2. to č . 11. ZPP-a, koji zakon se u vanparni č nom postupku primjenjuje temeljem pravnog pravila iz § 21. st. 1 Zakona o sudskom izvanparni č nom postupku iz 1934. (pravna pravila iz tog zakona primjenjuju se na osnovu Zakona o na č inu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. - NN br. 73/91).
Predlagatelj upire i na bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l. 21. u vezi č l. 354. st. 1. ZPP-a. Tvrdi da je prvostupanjski sud u situaciji kada se je oglasio nenadležnim, trebao predmet ustupiti nadležnom sudu ili tijelu.
Suprotno žalbenom stajalištu, prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o nenadležnosti dao jasne, relevantne i valjane razloge koji se zasnivaju na pravilno utvr đ enom č injeni č nom stanju i zakonito provedenoj ocjeni dokaza u skladu s odredbom č l. 8. ZPP-a u vezi pravnog pravila iz § 21. st. 1. Zakona o sudskom vanparni č nom postupku.
Nije to č na žalbena tvrdnja da prvostupanjsko rješenje ne sadrži zakonsku odredbu koja je osnova za odbacivanje prijedloga predlagatelja, jer se je prvostupanjski sud u obrazloženju pravilno pozvao na odredbu č l. 16. st. 3. ZPP-a. Prema toj odredbi, kad se u tijeku postupka, do pravomo ć nosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit ć e se nenadležnim, ukinut ć e provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu , osim u slu č ajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.
Nastavno, promašeno je pozivanje predlagatelja na odredbu č l. 21. ZPP- a, kojom je normirano postupanje suda nakon pravomo ć nosti rješenja kojim se oglasio stvarno ili mjesno nenadležnim ( č l. 17. i 20. ZPP-a). Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj pa je mjerodavna odredba č l. 16. st. 3. ZPP-a.
Stoga u prvostupanjskom postupku nije po č injena bitna povreda odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. st. 2. to č . 11. ZPP-a, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi č l. 365. st. 2. ZPP-a, sve u vezi pravnog pravila iz § 21. st. 1. Zakona o sudskom vanparni č nom postupku.
Nadalje, nije po č injena niti relativno bitna povreda odredaba parni č nog postupka iz č l. 21. u vezi č l. 354. st. 1. ZPP-a, sve u vezi pravila iz § 21. st. 1. Zakona o sudskom vanparni č nom postupku.
U preostalom dijelu žalba predlagatelja svedena je na pitanje primjene Konvencije na konkretni slu č aj. Prema mišljenju ovoga suda, predlagatelj odredbe Konvencije interpretira na na č in koji je suprotan samom zakonskom tekstu pojedinih normi.
Tako predlagatelj tvrdi da je postupak pokrenuo i vodio isklju č ivo radi ure đ enja i utvr đ ivanja odnosa roditelj - dijete i da je zbog toga trebalo primijeniti odredbu č l. 4. Konvencije, prema kojoj se Konvencija (izme đ u ostalog) ne primjenjuje na utvr đ ivanje ili osporavanje odnosa roditelj - dijete ( č l. 4. st. 1. to č . a Konvencije).
Suprotno takvom žalbenom stajalištu, u ovoj pravnoj stvari odnos roditelj - dijete nitko ne osporava, pa ga nema potrebe niti utvr đ ivati. Predlagatelj predlaže da se u postoje ć em odnosu (roditelj - dijete) urede susreti i druženja djeteta s roditeljem, pa se predmet ovog spora o č ito ne može podvesti pod domašaj odredbe č l. 4. st. 1. to č . a Konvencije.
Prvostupanjski sud je u postupku pravilno utvrdio odlu č nu č injenicu da je redovito boravište mldb. L. Š. u B. (SR. N.), a to predlagatelj u žalbi niti ne osporava. Stoga se sud osnovano pozvao na odredbu č l. 5. st. 1. Konvencije, prema kojoj su sudska ili upravna tijela države ugovornice redovitog boravišta djeteta nadležna poduzimati mjere usmjerene na zaštitu djetetove osobe ili imovine.
Zbog navedenog, neosnovano se predlagatelj poziva na odredbe č l. 9. st. 3. i č l. 10. Konvencije.
Naime, ne radi se o slu č aju kada tijelo podnosi zahtjev i može imati nadležnost umjesto tijela države ugovornice u kojoj dijete ima redovito boravište jedino ako potonje tijelo prihvati taj zahtjev, u smislu odredbe č l. 9. st. 3. Konvencije.
U odnosu na odredbu č l. 10. Konvencije, predlagatelj ne uo č ava da je stavkom 2. tog č lanka propisano da nadležnost predvi đ ena stavkom 1. za poduzimanje mjera za zaštitu djeteta prestaje č im odluka kojom se odobrava ili odbija zahtjev za razvod braka, zakonskim razdvajanjem ili poništajem braka postane kona č na ili se postupci okon č aju iz nekog drugog razloga . Naime, predlagatelj se poziva na predmet Op ć inskog suda u Varaždinu br. P- 47/10, u kojem je odlu č eno o razvodu braka izme đ u predlagatelja i protustranke te o održavanju susreta i druženja izme đ u predlagatelja i mldb. L. Š. i u kojem je donijeta meritorna pravomo ć na odluka (što isti č e sam predlagatelj u žalbi). Na taj na č in, prestala je nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u smislu citirane odredbe Konvencije.
Zaklju č no, prvostupanjski sud se zakonito oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu, kod č ega se zakonito pozvao na naprijed navedene odredbe Konvencije i ZPP-a, pa je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.
Slijedom iznijetog, primjenom odredbe č l. 380. to č . 2. ZPP-a, odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvr đ eno pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 24. velja č e 2016.
S U D A C:
Milko Sambolek v.r.