Revr-1505/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1505/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz D., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Z., protiv tužene F. , Z., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-347/15-2 od 28. travnja 2015. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10610/13-12 od 19. prosinca 2014., u sjednici održanoj 31. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužiteljice I. M. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžr-347/15-2 od 28. travnja 2015. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-10610/13-12 od 19. prosinca 2014. odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu, na ime nagrade, 1.250,00 kuna neto sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2013. do isplate, te u dijelu kojim tužitelji traže naknadu parničnih troškova (točka I izreke) te je naložio tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 625,00 kuna, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu 156,25 kuna odbijen kao neosnovan (točka II izreke).

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžr-347/15-2 od 28. travnja 2015. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10610/13-12 od 19. prosinca 2014. pod točkom I izreke te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 625,00 kuna (točka I izreke), djelomično je preinačio ista prvostupanjska presudu pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 156,25 kuna i naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u daljnjem iznosu od 156,25 kuna u roku 8 dana (točka II izreke) te je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 kuna u roku 8 dana (točka III izreke).

Protiv drugostupanjske presude, prema sadržaju revizije u dijelu pod točkom I izreke, tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (tzv. izvanrednu reviziju) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te naloži tuženoj naknaditi tužiteljici trošak sastava revizije u iznosu 468,75 kuna.

U odgovoru na reviziju tužena predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju odbaci kao nedopuštenu, podredno da ju odbije kao neosnovanu te da tužiteljici naloži naknaditi tuženoj trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu 362,50 kuna.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 467.a ZPP propisano je u st. 1. da je u sporovima male vrijednosti dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni time da će u obrazloženju presude kojom dopušta reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopušta i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn su sporovi male vrijednosti.

Budući da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na isplatu nagrade u iznosu 1.250,00 kuna te ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna, postupak je proveden po pravilima za sporove male vrijednosti.

Kako drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 467.a st. 1. ZPP za dopuštenost revizije.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odbaciti reviziju tužiteljice kao nedopuštenu.

Trošak sastava odgovora na reviziju nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st.

1. ZPP, pa se taj trošak tuženoj, unatoč uspjehu u revizijskom stadiju postupka, ne dosuđuje po čl. 154. st. 1. ZPP.

Zagreb, 31. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.