Rev-2901/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2901/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice P. M., domaćice iz P., zastupane po punomoćniku O. S., odvjetniku u P., protiv tuženice C. o. d.d. Z. - Filijala P., zastupane po punomoćniku B. Ž., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 12. rujna 1991. br. Gž-1050/91 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 26. lipnja 1991. br. P 724/91, u sjednici održanoj dana 19. ožujka 1992,

p r e s u d i o j e :

O d b ija s e r e v i z ija k a o n e o s n o v a n a .

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da plati tužiteljici na ime naknade štete 610.000,00 dinara (sada 610.000 HRD) sa zakonskim zateznim kamatama od 26. lipnja 1991. do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 23.722,20 dinara (sada 23.772 HRD). S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu a djelomično usvojio žalbu tužene te dosudio tužiteljici naknadu štete u iznosu od 350.000,00 dinara (sada 350.000 HRD) sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 1991. do isplate te parnični trošak u iznosu od 15.990,00 dinara (sada 15.990 HRD). S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku. Opravdavajući navedene razloge revidentica navodi da sud drugog stupnja nije vodio računa o inflaciji pogotovo s obzirom da naknada štete nije isplaćena. Cijeni da su naknade po svim osnovama dosudjene u preniskom iznosu zbog čega je, nalazi revizija, trebalo žalbu tužene odbiti a uvaženjem žalbe tužiteljice dosuditi naknadu štete u zatraženom iznosu. Zatražen je parnični trošak revizije u iznosu od 7.000,00 dinara (sada 7.000 HRD).

Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iako se revizija izjavljuje iz svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao propis Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) u reviziji se ne konkretizira koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinili sudovi nižeg stupnja, a niti se na nju opisno upućuje. Kako revizijski sud po službenoj dužnosti pazi samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP a ova nije učinjena proizlazi da je revizijski prigovor u koliko se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka bez osnova.

Nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Utvrdjeno je u postupku da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od dana 1. VII 1989. zadobila mnogostruki prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti, prijelom krajnjeg dijela palčane kosti lijeve podlaktice sa pomakom ulomaka te razderotinu kože korijena nosa. Kod tužiteljice su uslijed povrede i liječenja, prema utvrdjenjima sudova, bili prisutni fizički bolovi jakog intenziteta u trajanju od 12 dana, srednje jakog 20 dana te slabog intenziteta 6 mjeseci. Povremeni bolovi raznog intenziteta prisutni su i danas. Utvrdjeno je takodjer da je životna aktivnost tužiteljice,u dobi od 60 godina smanjena za oko 35-40%, Prema utvrdjenju sudova tužiteljica je trpjela primarni kao i sekundarni strah.

Cijeneći navedene činjenice suglasno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao propis Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje: Z00) uz adekvatnu valorizaciju svih relevantnih okolnosti sud drugog stupnja je po mišljenju ovoga suda dosudio tužiteljici primjerenu naknadu za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 100.000 dinara (HRD), za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 220.000 dinara (HRD) te za strah u iznosu od 30.000 dinara (HRD) zbog čega se revizija tužiteljice ukazuje bez osnova pa je odlučeno kao u izreci (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao propis Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91).

U Zagrebu, 19. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.