Revr-1768/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1768/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: ..., iz K., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u D. M., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Našicama, Stalna služba u Đakovu, radi isplate prekovremenih sati, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1096/2015-2 od 11. lipnja 2015., kojom je u dijelu potvrđena, u dijelu preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-457/14-36 od 6. veljače 2015., u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane, da tužitelju I. K. na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 17.632,08 Kn sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, računajući tu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 2.938,68 Kn od 16.studenog 2007.g.

- na iznos od 2.938,68 Kn od 16.prosinca 2007.g.

- na iznos od 2.938,68 Kn od 16.siječnja 2008.g.

- na iznos od 2.938,68 Kn od 16.veljače 2008.g.

- na iznos od 2.938,68 Kn od 16.ožujka 2008.g.

- na iznos od 2.938,68 Kn od 16.travnja 2008.g.,

sve u roku od 8 dana.“

Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6.veljače 2015. do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana te prihvaćena kao djelomično osnovana žalba tužitelja tako da je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, dok je preinačena odluka o parničnom trošku, tako da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.859,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2015. do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju članka 382. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 385. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje odluke suda drugog stupnja u odbijajućem dijelu, kao i odluci o trošku i vraćanje predmeta na ponovni postupak drugostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b tog Zakona (točka 3.).

Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je 17.632,08 kn tako da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn. Nadalje, u konkretnom slučaju ne radi se niti o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti je drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari donesena na osnovi odredbe iz članka 373.a i 373.b ZPP-a.

Stoga podnijeta revizija, na osnovi odredbe članka 382. stavak 1. ZPP-a, nije dopuštena pa ju je valjalo odbaciti (članak 392. stavak 1. ZPP-a).

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz članka 400. stavak 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija. To je zato jer se tim rješenjem ne odlučuje o predmetu spora (o biti stvari) pa glede parničnih troškova spor zapravo niti počinje niti se dovršava, a samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva. Slijedom toga se samo u odnosu na predmet spora postupak pravomoćno dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem protiv kojih je, za razliku od rješenja o troškovima parničnog postupka, moguće podnijeti reviziju.

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. i članka 400. stavak 3.

ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.