Rev-x-891/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 891/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženice G. S. iz Z., zastupane po punomoćnici M. B. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-98/12-2 od 4. srpnja 2014. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. P-892/01 od 28. lipnja 2011., u sjednici održanoj dana 25. studenog 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž- 98/12-2 od 4. srpnja 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru je presudom posl. br. Gž-98/12-2 od 4. srpnja 2014. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-892/01 od 28. lipnja 2011. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica M. M. stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 2332/3 k.o. Z. temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim između prodavatelja Z. S. pok. D. od 24. travnja 2001., a ovaj nasljedstvom po ocu D. S., koji je pravo vlasništva ove nekretnine stekao temeljem kupoprodaje iz 1973. s M. S., slijedom čega da je ovlaštena tužiteljica temeljem presude prvostupanjskog suda, a nakon njene pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige suda, uz istovremeni upis brisanja ćih prava sa imena tužene.

postoje

Rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužiteljice i protiv prvostupanjskog rješenja o troškovima parničnog postupka te je potvrđena toč. II. prvostupanjskog rješenja kojom je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 11.283,30 kuna, te kojom je za više zatraženi iznos odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja o troškovima parničnog postupka tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici parnične troškove.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Polazeći od toga da u ovom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 10.000,00 kuna (dakle ne prelazi 200.000,00 kuna), a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispitalo je dopuštenost revizije podnesene po čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U ovom slučaju revizija tužiteljice nema potreban propisani sadržaj u smislu citirane zakonske odredbe.

Tužiteljica je u reviziji navela sveobuhvatne razloge zbog kojih drži da je u donošenju pobijane presude počinjena pred drugostupanjskim sudom apsolutno bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP te apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tužiteljica se također osvrnula na cjelokupni tijek parničnog postupka, te je ponovila tvrdnje iznesene u postupku iznijela svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza, a koji su različiti od zaključaka i pravnih shvaćanja na kojima je zasnovana osporena presuda i rješenje, (jer prema shvaćanju tužiteljice sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali), te je iznijela svoj stav o tome u čemu vidi pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Međutim unatoč opširnim navodima o revizijskim razlozima, a koji bi bili dovoljni za reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, u reviziji nije određeno naznačeno ni jedno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a samim time nisu izloženi razlozi zbog kojih revidenti smatraju da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st.1. ZPP, a revizija tužitelja nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji tužitelja koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

Zagreb, 25. studenog 2014.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.