I Kž-404/2013-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 404/13-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa, Ranka Marijana, i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. V., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi opt. D. V., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 01. ožujka 2013. broj K- 20/12, u nazočnosti opt. D. V. i njegovog branitelja, Ž. L., odvjetnika iz S., u sjednici održanoj 02. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. D. V., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu u ponovljenom postupku proglasio je krivim opt. D. V. za kazneno djelo ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, nastavno: KZ/97), na način opisan u izreci te presude i na temelju istog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 09. veljače 2010, pa nadalje.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP/97), optuženik je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 24.131,82 kn i paušalni iznos od 4.000,00 kn.

Protiv te presude žali se optuženik osobno i putem branitelja Ž. L., odvjetnika iz S., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se presuda ukine.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

I Kž 404/13-7

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon dužnog razgledanja, vratio je spise sudu na daljnji postupak, sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti opt. D. V. i njegovog branitelja Ž. L., odvjetnika iz S., kako su i zahtijevali u podnesenim žalbama, a u odsutnosti državnog odvjetnika, koji nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici vijeća (čl. 374. st. 1. i 4. ZKP/97).

Budući da se osobno podnesena žalba optuženika i ona podnesena putem njegovog branitelja, koja uključuje i žalbu koju je podnijela kćerka optuženika, I. V., odnose na iste žalbene razloge i međusobno se dopunjuju, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio ih je kao jednu žalbu optuženika podnesenu u njegovu korist. Žalba je osnovana.

U pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su razlozi presude i na njima utemeljeni zaključci prvostupanjskog suda, za sada nedostatni i preuranjeni.

Naime, prvostupanjski sud najprije na temelju provedene analize kretanja pok. A. V. od stana u …. do stana u …, gdje je ubijena, te vremenskog intervala kretanja optuženika od stana u … do trgovine B. Đ. na B., … (list 955-971 spisa), gdje tvrdi da je bio u vrijeme ubojstva, te analize i ocjene vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka, prije svega onih koji u većoj ili manjoj mjeri potvrđuju navedeni alibi optuženika, otklanja takav alibi optuženika i zaključuje da je optuženik mogao ubiti oštećenu oko 10:53, kada je ista ušla u stan u …, te se vratiti u trgovinu na B., oko 11:05 ili 11:10 sati.

Nakon toga, sud ističe da su utvrđena dva materijalna dokaza koja ukazuju kako je oštećenu ubio upravo optuženik. Prije svega, smatra sud, to je činjenica da su na jakni optuženika, koju je nosio kritičnog dana, pronađene tzv. GSR čestice (trokomponentne čestice olova, barija i antimona), koje nastaju isključivo u procesu pucanja iz vatrenog oružja, pa sud zaključuje kako su iste nastale upravo kao posljedica ispaljivanja hitaca kojima je optuženik ustrijelio oštećenu, na čijoj su vesti, koju je nosila na sebi kada je ubijena, također pronađene takve iste GSR čestice, pri čemu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka za balistiku, sud otklanja mogućnost da su sporne GSR čestice dospjele na jaknu optuženika u nekim drugim prilikama (kada je bio na pogrebu, gdje su se ispaljivali počasni plotuni, ili ispaljivanjem signalnih raketa ili baklji prilikom vježbi spašavanja na brodu na kojem je radio kao pomorac, ili uslijed ispaljivanja bengalki na nogometnim utakmicama kojima je pribivao). Pored toga, sud zaključuje i da je otisak dlana lijeve ruke optuženika, pronađen na pločicama u kupaoni u stanu gdje je ubijena oštećena, nastao upravo u vrijeme ubojstva oštećene, budući da su u blizini traga pronađeni dijelovi odjeće oštećene, njezine crne čizme i iskidana suknja.

Međutim, istaknuti zaključci suda za sada se ukazuju preuranjeni i neutemeljeni.

Nije sporno da je nadzorna kamera S. b., nedaleko od stana u …, snimila pok. A. V. na njenom putu do stana u …, u 10:42:34 sati, te je sudski vještak za strojarstvo, promet i motorna vozila N. K., na temelju brzine njezinog kretanja i puta kojeg je trebala priječi, pravilno izračunao da je oštećena u stan u …, ušla u 10 sati i 53 minute. Isto tako, vještak je na temelju rezultata provedene djelomične rekonstrukcije (list 895 spisa), utvrdio da je

I Kž 404/13-7

optuženik od stana u … do trgovine na B., …, mogao vozilom doći kroz tri pravca, u približno istim vremenima (od 7 minuta i 26 sekundi (prva dionica), 6 minuta i 21 sekundu (druga dionica) ili 6 minuta i 48 sekundi (treća dionica).

Iz iskaza ispitanih svjedoka M. B., J. B., S. B. R. i N. V., sud zaključuje kako je optuženik svojim vozilom na kojem je dovezao stari madrac, kako bi ga svj. V. odvezao na smetište, kritičnog dana po drugi put došao u trgovinu na B., između 10:00 i 10:15 sati, te da je ponovno viđen pred tom trgovinom kako skida navedeni madrac s automobila oko 11:05 ili 11:10 sati, pa zaključuje kako u vremenu od 10:53 do oko 11: 00 (točnije do 11:05 ili 11:10 sati) optuženik nije bio u trgovini na B., već da je u to vrijeme bio u stanu u …, gdje je ubio ošt. A. V. i vratio se u trgovinu na B.. Istina je da je to teoretski moguće, jer od 10:53 do 11:15 ili 11:10 proteklo 12 odnosno 17 minuta, a optuženiku je, prema provedenom proračunu od … do trgovine na B., trebalo najviše 7 minuta i 26 sekundi.

Međutim, pri tome prvostupanjski sud zanemaruje nekoliko činjenica koje dovode u pitanje opravdanost istaknutih zaključaka, koji praktički postaju upitni i za sada preuranjeni.

Naime, sud pri tome ne uzima u obzir sve ono što je od ulaska u stan u 10:53 očito učinila sama oštećena i sve ono što je morao učiniti njezin ubojica, a za što je trebalo određeno vrijeme, koje onda dovodi u pitanje mogućnost realizacije ubojstva od strane optuženika i njegovog povratka u trgovinu na B., u navedenom kratkom vremenu. Naime, nije sporno da je oštećena nakon ulaska u stan, a prije nego je napadnuta i usmrćena, uspjela odložiti kišobran i ogrtač (koje je prema snimku nadzorne kamere nesumnjivo nosila), te otvoriti prozore na stanu (što je i bio razlog njezinog dolaska - da provjetri stan). Nadalje, već iz činjeničnog opisa djela proizlazi da je napad na oštećenu trajao određeno vrijeme, jer oštećena je najprije zadobila dva udarca nekim tupotvrdim predmetom u predjelu desne strane čela i obrve, nakon čega su u nju ispaljena dva hica (zadobila dvije strijelne ozljede prsnog koša). Nije sporno da je tijelo oštećene pronađeno u kupaoni, u kadi, gdje je stavljeno bez donje odjeće, s tim da je iskidana karirana suknja stavljena u obližnje vedro na perilici rublja, a čizme odložene pored WC školjke (foto dokumentacija očevida, list 176 do 196 spisa). Činjenica je da na mjestu događaja nisu pronađeni predmeti kojima je djelo počinjeno (tupotvrdi predmet kojim je udarena u glavu, vatreno oružje iz kojeg su ispaljeni hici kojima je oštećena usmrćena), te predmeti koji su pripadali oštećenoj (baloner, gaćice, čarape). Nema sumnje da je i za sve navedene radnje (skidanje oštećene, odlaganje njezinog tijela u kadu, sklanjanje odjeće u vedro i pored WC školjke, uklanjanje predmeta kojima je djelo počinjeno i tragova prisutnosti počinitelja na mjestu događaja) trebalo određeno vrijeme, koje smanjuje ono kratko vrijeme koje je optuženik kao počinitelj imao da se nakon ubojstva vrati u trgovinu na B. do 11:05 ili 11:10 sati, a što prvostupanjski sud nije za sada cijenio. Tome treba dodati i činjenicu da se vrijeme povratka optuženika, za koje mu je trebalo od 6 minuta i 21 sekunde do 7 minuta i 26 sekundi, odnosi na vožnju vozilom od stana u … do trgovine na B. u …, a tome treba dodati i vrijeme koje bi svakako trebalo optuženiku da nakon svih obavljenih radnji u stanu, izađe iz stana i dođe do vozila, parkiranog negdje na ulici, kako bi uopće započeo samu vožnju prema trgovini na B..

Sve navedene okolnosti nisu uopće ili su nedovoljno cijenjene kod navedene analize izvedenih dokaza i zaključaka prvostupanjskog suda kojim se otklanja alibi optuženika i utvrđuje da je upravo optuženik počinio kazneno djelo na štetu ošt. A. V..

Pored toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjski sud nije do kraja i u cijelosti riješio niti pitanje nastanka GSR čestica na jakni optuženika, te je i dalje

I Kž 404/13-7

upitan zaključak prvostupanjskog suda da su iste nastale upravo kao posljedica ispaljenih hitaca u ošt. A. V..

Naime, mogućnost da su sporne GSR čestice dospjele na jaknu optuženika i na jedan od načina na koje ukazuje optuženik u svojoj obrani (prije svega prilikom ispaljivanja počasnih plotuna na pogrebu B. J., … 2009. kojem je pribivao optuženik) nije do kraja otklonjena, budući da unatoč tome što su se balistički vještaci M. Z. i G. M., ipak usuglasili, na način da je vještak Z. prihvatio mišljenje vještaka M., da GSR čestice, nakon ispaljivanja hitaca vrlo blizu i brzo padaju na tlo, ostaje činjenica da je vještak Z. prvobitno u svom nalazu tvrdio da bi se GSR čestice mogle pronaći i na udaljenosti od 10 do 15 metara od mjesta ispaljivanja hitaca kada nastaju (a upravo iz iskaza svjedoka koji su bili prisutni navedenom pogrebu proizlazi da bi počasni vod koji je ispaljivao plotune bio udaljen manje od 20 metara od mjesta ukopa, odnosno od optuženika), temeljeći takvo mišljenje na podacima iz jednog objavljenog znanstvenog rada više autora (list 674 spisa), od čega je nakon iskaza vještaka M., zapravo olako i bez valjanog obrazloženja odustao i priklonio se njegovim tvrdnjama da GSR čestice zbog svog oblika, mase i volumena pod utjecajem otpora zraka i sile gravitacije padaju na tlo vrlo brzo i blizu mjesta ispaljivanja hitaca, koje tvrdnje vještak M. temelji na teorijskim postavkama, koje nije eksperimentalno provjeravao za razliku od navedenog znanstvenog rada na koji se prvobitno pozivao vještak Z..

Također je za sada upitna i ocjena prvostupanjskog suda da je otisak dlana, koji nesumnjivo pripada optuženiku, pronađen na pločicama u kupaoni iznad WC školjke (trag br. 26, list 25 spisa) nastao upravo u vrijeme ubojstva ošt. A. V.. Naime, kako je prema nalazu vještaka za daktiloskopiju (list 291 spisa) “…nemoguće decidirano izjašnjavanje o starosti traga…”, što zorno potvrđuje činjenica da je u neposrednoj blizini spornog traga, pronađen i trag papilarnih linija koje pripadaju vlasnici stana A. V. (list 333 spisa), koja je posljednji put prije ubojstva boravila u stanu nekoliko mjeseci ranije, od lipnja do rujna 2009., a nema sumnje da je i optuženik ranije dolazio u sporni stan, kada je mogao ostaviti i sporni otisak dlana u kupaoni.

Posebno pitanje kojim se prvostupanjski sud ne bavi u dovoljnoj mjeri, je pitanje motiva iz kojih bi optuženik ubio svoju majku.

Naime, činjenica je da su optuženik i njegova supruga živjeli u osnovi u skladnoj životnoj zajednici s optuženikovom majkom, s kojom je optuženik zaista zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na stan u kojem su živjeli, s tim da je prije toga isplatio brata u njegovom nasljednom dijelu, tako da nije bilo vidljivih problema u njihovim osobnim, obiteljskim i materijalnim odnosima; činjenica je da je optuženik povremeno konzumirao alkohol, ali to nije remetilo zajednički život s njegovom majkom, te je unatoč toga radio i živio u iznad prosječno dobrim materijalnim prilikama, a pored svega, majka mu je zapravo pomagala jer je vodila svakodnevnu brigu i skrb o njegovoj supruzi, koja je imala određenih psihičkih smetnji, pa sve navedene okolnosti niti pojedinačno niti ukupno ne ukazuju na postojanje motiva za počinjenje ovako teškog kaznenog djela. Pored toga, kada se analizira ukupno ponašanje optuženika kritičnog dana, na temelju iskaza ispitanih svjedoka, ono niti najmanje ne ukazuje na osobu koja se priprema ubiti majku i koja je to učinila, jer optuženik cijelog dana poduzima uobičajene i normalne radnje, koje ničim ne ukazuju na bilo kakve skrivene namjere ili na čovjeka koji je netom ubio svoju majku (ujutro sa majkom i suprugom pije kavu, kasnije s majkom preuzima novi madrac, a stari uz njenu pomoć stavlja u vozilo i odvozi ga na B. da bi ga poznanik V. odvezao na smetište; vraća se potom u stan i priprema

I Kž 404/13-7

ručak na koji poziva obitelj (kćerku, brata i njegovu suprugu); pokreće s bratom potragu za majkom kada uočava da se nije vratila u uobičajeno vrijeme.

Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika pobijanu presudu valjalo ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U ponovnom suđenju pred izmijenjenim vijećem, sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze, raspraviti sva sporna pitanja i otkloniti nedostatke u utvrđivanju činjeničnog stanja na koje mu je ukazano ovim rješenjem. Pri tome će ponovno ispitati balističke vještake Z. i M., nakon što prije toga prevede na hrvatski jezik znanstveni rad više autora (list 674 spisa), budući da je vještak Z. prvobitno svoj nalaz i mišljenje temeljio na rezultatima upravo tog rada, a po potrebi zatražit će i mišljenje drugih vještaka za balistiku. Po potrebi sud će provesti i očevid na gradskom groblju L. kako bi utvrdio položaj i međusobnu udaljenost optuženika i počasnog voda za vrijeme pogreba B. J., cijeneći pri tome ne samo odredbe Pravilnika o postupanju počasnog voda u takvim prilikama već i tvrdnje ispitanih svjedoka koji su nazočili konkretnom pogrebu u odnosu na stvarnu udaljenost optuženika i počasnog voda. Kako je oštećena prije nego je usmrćena hicima iz vatrenog oružja, nesumnjivo zadobila dva udarca tupotvrdim predmetom u glavu, uslijed čega je zadobila dvije rane razderotine na desnoj strani čela i obrve, sud će dodatno ispitati vještaka sudske medicine, da li takvi udarci i zadobivene ozljede dovode do prskanja krvi (a što potvrđuje fotodokumentacija očevida), te da li je u tom slučaju moralo ostati tragova krvi i na odjeći počinitelja (dok je činjenica da na odjeći optuženika – jakni, džemperu, hlačama i cipelama - list 344, provedenim vještačenjem nisu dokazani relevantni biološki tragovi za daljnju analizu, list 347 spisa). Nakon toga sud će savjesnom ocjenom svih tako izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u svezi s ostalim dokazima, vodeći pri tome računa i o pravilu in dubio pro reo, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP/97.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 02. srpnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.