Rev-1191/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1191/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. D. d.d. u stečaju, D., kojeg zastupa punomoćnica M. Ć., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i partneri Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž. 1338/10 od 29. veljače 2012., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-862/08-8 od 14. svibnja 2009., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2017.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž. 1338/10 od 29. veljače 2012. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj P-862/08-8 od 14. svibnja 2009. sudio je:

„I. Dužna je tužena isplatiti tužitelju iznos od 893.021,29 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2005. pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužitelju troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn. u roku od 15. dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž. 1338/10 od 29. veljače 2012. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Preinačena je i odluka o parničnim troškovima te je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 37.965,00 kuna.

Tako je sud odlučio u sporu iz Ugovora za izvođenje radova na izgradnji pristupne ceste i parkirališta za dio kompleksa Opće bolnice Dubrovnik (dalje u tekstu: Ugovor) sklopljenog između Ministarstva … Republike Hrvatske (dalje u tekstu. Naručitelj) i G. D. d.d. D. (dalje u tekstu: Izvoditelj) i aneksa tog Ugovora. Predmet spora je isplata naknade za izvedene radove koji nisu bili obuhvaćeni troškovnikom i izvedbenim projektom.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382 st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ako je sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka, da u tom slučaju preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Presuda je ispitana u povodu podnesene revizije iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. točka 1. i 2. ZPP valja poći od toga da tužitelj revizijom pobija drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u čl. 385. st.1. al. 1. i 2. ZPP. Prema toj odredbi se drugostupanjska presuda može obijati:

1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.),

2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Tužitelj međutim u reviziji nije određeno naveo ni jedan od primjerice navedenih slučajeva kad će se smatrati da postoji neka od navedenih apsolutno bitnih povreda, a ni neki drugi nedostatak presude koji ukazuje na nezakonitost u njezinom donošenju.

Analizom sadržaja revizije ovaj sud je našao da se revizijski navodi svode na tvrdnje o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora glede načina izmjene ugovora o građenju i prava izvođača radova na naknadu za izvedene radove koji nisu bili obuhvaćeni troškovnikom i izvedbenim projektom. S tim u vezi su u reviziji iznesene tvrdnje o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Međutim pogrešan pravni pristup ako i postoji, sam po sebi ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba postupka, pa ni ona iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati zakonitost presude. Nadalje, po čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog. Drugostupanjski sud je pak odgovorio na sve žalbene razloge u skladu s odredbom čl. 375. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji ukazuje revizija, a koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporno je i u revizijskom stupnju postupa ima li tužitelj pravo na naknadu za više izvedene radove, koji nisu bili obuhvaćeni projektom i uključeni u Ugovor. Sporno je također radi li se o izvedenim hitnim i nepredviđenim radovima, kao što tvrdi tužitelj, te jesu li stranke na valjan način naknadno izmijenile Ugovor i ugovorile izvođenje naknadnih radova.

S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 630.-635. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05).

Prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev je utemeljena na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- Tužitelj kao izvoditelj i tuženica, kao naručitelj su zaključili ugovor za izvođenje radova na izgradnji pristupne ceste i parkirališta za dio kompleksa Opće bolnice D. dana 02.10.2003.g., kojim je ugovorena vrijednost radova u bruto iznosu od 7.874.387,86 kn,

- tužitelj i tuženica su zaključili aneks I ugovora 25.08.2004.g. i aneks II ugovora 01. travnja 2005.g., koji su suglasno ugovorili produženje roka za završetak radova do 15. travnja 2005.g., a temeljem zahtjeva tužitelja od 14.02.2005.g. i izvješća stručnog nadzora od 02. ožujka 2005.g.,

- tužitelj dopisom od 03.05.2005.g. obavještava tuženicu da su završeni svi ugovoreni i nepredviđeni radovi na izgradnji pristupne ceste i parkirališta za dio kompleksa OB D., te istom dostavlja prijedlog okončanog obračuna,

- primopredajnim zapisnikom od 10. lipnja 2005.g. u čl. 3. toč. 9. nadzor se obvezao dostaviti naručitelju očitovanje o prijedlogu okončane situacije izvoditelja na osnovu čega je potrebno da naručitelj dostavi izvoditelju prijedlog aneksa ugovora o građenju,

- glavni nadzorni inženjer je naručitelju dostavio svoje očitovanje o prijedlogu okončane situacije za izvedene radove dana 17.06.2005.g., uz tabelarni prikaz „viška – manjka“ ugovorenih i izvedenih radova, u kojem navodi da okončana vrijednost stvarno izvedenih radova tj. okončana situacija iznosi 7.186.401,66 kn bez PDV-a. U očitovanju se utvrđuje da na osnovu ovjerene građevinske knjige, stvarno izvedenih i od nadzorne službe priznatih radova, sačinjen tabelarni prikaz iz kojeg je vidljiva fizička i financijska razlika između ugovorenih i izvedenih radova u iznosu od 731.984,66 kn bez PDV-a. Do razlike vrijednosti izvedenih radova u odnosu na osnovni ugovor došlo je zbog povećanog, a nepredviđenog obima zemljanih radova prilikom rješavanja oborinskih voda s parkirališta, sistemom „upojnih zdenaca“, kao jedino moguće rješenje. Pretpostavka da se radi o kraškom terenu bila je pogrešna što je za posljedicu imalo znatno veće dubine iskopa, ugradnje zamjenskog materijala, geotekstila i drenažnih rovova,

- u završnom izvješću glavnog nadzornog inženjera od 20.06.2005.g. navodi se da su radovi izvedeni korektno i u skladu s važećim propisima struke, te uz strogo poštivanje projektne dokumentacije i uvjeta propisane kvalitete ugrađenih materijala, te da se stoga može zatražiti izdavanje uporabne dozvole,

- u zapisniku od 02. rujna 2005.g. Povjerenstvo za tehnički pregled Ureda državne uprave, utvrđeni su procijenjeni troškovi gradnje građevine u iznosu od 7.186.000,00 kn, a koji zapisnik su potpisali i dva predstavnika investitora, nadzorni inženjer i predstavnik izvođača,

- svoje mišljenje o usklađenosti izvedenih radova s glavnim projektom, a koji je sastavni dio građevinske dozvole, dao je projektant dana 23.09.2005.g. u kojem se navodi da su radovi izvedeni uz manje izmjene, a sukladno glavnom projektu …, za koji je izdana građevinske dozvola,

- uporabna dozvola izdana je 11.11.2005.g. kojom se odobrava uporaba pristupne ceste i parkirališta izgrađenih na čest.zem. 7551/1 k.o. G.,

- tuženica je svojim dopisom od 31.01.2008.g. upućenom tužitelju odbila priznati istom utuženi iznos, nakon čega se tužitelj 13. ožujka 2008.g. obratio tuženici zahtjevom za mirnim rješenjem spora.

Imajući na umu navedena utvrđenja, prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev je prihvaćen te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju naknadu i za one radove koji su izvedeni izvan projekta i koji po svojem obimu prelaze ugovorene radove, neovisno o tome što se ne radi o hitnim radovima.

Obrazloženje prvostupanjske presude se temelji na pravnom shvaćanju da je Izvoditelj ispunio ugovornu obvezu te u cijelosti izvršio ugovorene radove, a pored ugovorenih su izvedeni i nepredviđeni radovi, pri čemu da nije bilo značajnijih odstupanja od projekta. Pri tome sud utvrđuje da naručitelj nije izvoditelju stavio primjedbe glede odstupanja od projekta, te nije prigovarao izvođenju radova koji nisu obuhvaćeni ugovorom i nije raskinuo ugovor. Stoga je prema stajalištu prvostupanjskog suda naručitelj dužan po odredbi čl. 630. ZOO platiti izvoditelju naknadu za sve izvedene i primljene radove, uključivši i naknadu za viškove radova.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 633. st. 1. ZOO, a prema kojoj za svako odstupanje od projekta građenja odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručioca. Izvoditelj ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve suglasnosti, osim ako se radi o hitnim i nepredviđenim radovima, što ovdje nije slučaj.

U obrazloženju je naglašeno da je među strankama ugovoreno izvođenje radova po projektu, da je ugovorena ukupna vrijednost radova (uključivši PDV 22%) u iznosu od 7.874.387,86 kuna, te da ugovorena vrijednost obuhvaća sve radove po stavkama troškovnika, sve pripremne radove i troškove gradilišta, kao i vrijednost svih nepredviđenih radova za koje je izvoditelj u vrijeme sklapanja ugovora znao ili je morao znati. Za ostale nepredviđene radove cijena se naknadno ugovara aneksom.

S obzirom na to da su stranke sklopile aneks ugovora samo glede produljenja rokova gradnje, ali ne i za viškove radova i nepredviđene radove, drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik dužan platiti samo naknadu po Ugovoru, te nema pravo zahtijevati povećanje naknade (cijene) za radove koje je izveo izvan prvobitnog projekta, a bez izmjene ugovora, sve polazeći od utvrđenja da se nije radilo o hitnim i nepredviđenim radovima.

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda odbijanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ugovorni odnos između stranaka temelji se na Ugovoru o građenju, pa su u rješenju spora mjerodavne odredbe Ugovora i odredbe ZOO kojima je zakonski uređen ugovor o građenju u to:

- čl. 630. st. 2. - Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pismenoj formi.

- čl. 633. st. 1. - Za svako odstupanje od projekta građenja odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pismenu suglasnost naručioca.

- čl. 630. st. 2. - On ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve suglasnosti.

Odredba čl. 630. st. 2. ZOO kojom je propisana obavezna pisana forma ugovora o građenju je prisilne naravi. Ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo. Nadalje, ugovor koji nije sklopljen u ugovorenoj formi nema pravni učinak iako su stranke pravovaljanost ugovora uvjetovale posebnom formom. Ovo pravilo se primjenjuje i na sve naknade izmjene ugovora.

Ako je ugovor sklopljen u posebnoj formi. bilo na temelju zakona bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo (arg. iz čl. 70. st. 1.i 2. ZOO).

Polazeći od toga da su u ovom slučaju stranke Ugovorom odredile da se taj ugovor može mijenjati samo pisanim aneksom, da je ugovorena ukupna vrijednost radova (uključivši PDV 22%) u iznosu od 7.874.387,86 kuna, te da ugovorena vrijednost obuhvaća sve radove po stavkama troškovnika, sve pripremne radove i troškove gradilišta, te vrijednost svih nepredviđenih radova za koje je izvoditelj u vrijeme sklapanja ugovora znao ili je morao znati, te kod činjenice da stranke nisu aneksom ugovarale izvođenje naknadnih radova, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da između stranaka nema valjanog ugovora o izvođenju nepredviđenih radova.

Treba također imati na umu i odredbu čl. 364. ZOO prema kojoj nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne suglasnosti naručioca samo ako zbog njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu suglasnost. Nepredviđeni radovi su oni čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete, a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima. Izvođač je dužan o tim pojavama i poduzetim mjerama bez odgađanja izvijestiti naručioca.

Radovi koji su u ovom slučaju izvedeni izvan Ugovora i pripadajućeg troškovnika, a kojima se odstupilo od projekta, nisu imali karakter hitnosti, niti je o potrebi izvođenja tih radova izvršitelj tražio sklapanje aneksa ugovora. Potvrda nadzornog organa o stvarno izvedenim radovima koji izlaze iz okvira ugovorenih radova sama po sebi nema karakter aneksa ugovora.

Stoga je pravilno pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda glede primjene odredaba čl. 630. do 635. ZOO, a tužbeni zahtjev za isplatu naknade za nepredviđene radove je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se poziva revizija, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 7. veljače 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.